Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
utorak, 01.02.2022.
Ponovo nestajemo
Ovaj put u tišini
Bez agonije i bijesa
Samo nestajemo
tinjamo
Nemam snage ne šutjeti
Nemam želje da se opravdavam
Nemam potrebe da me štitiš
neću se opet raspasti
u tisuću komada
(mrzim kad to govoriš, neku strast obuzdaš, kao da ti je drago)
Gledam te
Ispred mene si poput zida
Nigdje vrata
Nigdje svjetla za mene.
Zaobilazi me tvoj pogled
Gledaš prema meni
Ne vidim ti oči.
Nije ovo Mjesto za mene
Nije ovo Svijet kojeg slikam
Nije mi dobro tu.
Sa tobom
Srdačnom
Zatvorenom
i opreznom
Mogu sam sa sobom
Promijenjen
Svejedno mi je.
Opisuješ svoje pukotine
Sjedim uz tebe bez nade
Gledam te znatiželjno
Ne vidim ti želju
Nego samoću.
Pokraj tebe
više nije Mijesto na kojem želim biti.
/Veljača, godina poslije/
javascript: void(0);" onclick="this.target = ''; alert('Autor je zabranio komentiranje ovog posta.'); u 17:58 •
0 Komentara •
Print •
#
