Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče

utorak, 25.05.2021.

Ljetni ponoćni san (the Stranglers)



Trebalo bi biti vani ljeto, ne bi trebalo ovoliko kišiti. Al dolazi nam mirno doba pa mi se ova predivna pjesma čini još više smirujućom. Jedna od najdražih "usputnih". VIDEO: the Stranglers Midnight Summer Dream

----

Probudih se na dobar dan
Svijet je bio divan
Ljetni ponoćni san me začarao

Sanjah o starom čovjeku
Sjedio je i cijelu noć gledao kišu
Nije mogao sekundu zaspati dok je pljuštalo

Rekao mi je za ljepotu
Skrivenu u našem čelu
Rekao mi za ružnoću
Koju ipak pokazujemo

A kad krivo zakoračimo, učimo li
Od sve te boli?

Ljetni ponoćni san, dok je promatrao kišu
U ponoć je natočio još jedno piće
I pričao za sebe
Poslije ponoći sjedili smo dugo
Ili možda više
Pričao mi je čemu sve to.

Probudio sam se u naslonjaču
Ne znajući kamo je nestao
Ostavio me da sjedim i gledam kišu
Uopće se ne sjećam
Ali njegove su riječi odjekivale

Ljetni ponoćni san i opet se probudih
Možda ga nikad više neću naći
Možda je zauvijek otišao
Možda ću morati sjediti ovdje
Promatrajući vrijeme

Jedno mi je prilično sigurno pomoglo
Neka to bude zbog noći
Pokazao mi je mjesto između pogrešnog i ispravnog.

A u ponoć ako ti ne možeš zaspati
Tada ću ti ja pričati

Poslije ponoći sjedit ćemo dugo
Ili možda duže
I ispričati ću ti čemu sve to.

Probuditi se na dobar dan
Da svijet bude divan.


--------

Oznake: the Stranglers

25.05.2021. u 11:31 • 23 KomentaraPrint#

petak, 21.05.2021.

VOLIO BIH SPOKOJ PODIJELITI



Tako bih volio da mogu sa Vama podijeliti mir i spokoj koji osjećam.
Ne samo da ga zabilježim nego i podijelim, jer znam da ništa ne traje vječno.
Posebno mir i spokoj.

Jer nismo napravljeni samo za lijepe sunčane dane.
Ne želim zaustaviti vrijeme niti ukrasti ovo stanje i sačuvati ga za kasnije.
Želim podijeliti mir kojeg osjećam sada, u ovom trenutku.
Sa svima od Vas koji pišete i čitate.

Nema bolesti, nema smrti, nema neispunjenih želja.
Okrećem se daleko u prošlost i prijatelj sam sam sebi.
Gledam u blisku prošlost.
Opraštam si što treba.
Prihvaćam što treba.
Priznajem si promjene. Nabolje.
Izliječen sam i promijenjen.

Pogledam u budućnost i želim svima zdravlja.
Sretan sam što su naši starci preživjeli pošast.
Nadam se da će biti sa nama dugo.
Nemam na to utjecaja, prihvaćam to.
Gledam djecu, gledam kako mogu bez nas i ne brinem.

Gledam sebe danas.
Zahvalna sam na onom što imam.
Dostatan sam.
Ne oskudijevam.
Svako jutro zahvalim se na životu.
Uključim mog Đuru, koji mi je rezervni otac i upitam Onoga Gore, da ga ozdravi.
I onu prijateljicu od Liv Liv uključim premda je znam samo iz pjesme.

Zahvalim se za sve ljude koji su u mom životu.
Koji su kroz njega prošli i koji će doći.
Osjetim mir i spokoj i znam da ga zadržati ne mogu.
Zato ga sada dijelim sa Vama, pa neka svatko ponese koliko mu treba.
Dok traje.

-----

Oznake: Tranquility

21.05.2021. u 14:57 • 9 KomentaraPrint#

četvrtak, 13.05.2021.

Gdje mi je um...? (the Pixies)



Postoje pjesme koje nas obilježe. Volimo ih, uživali smo u njima, predstavljaju nam odrednice nekih životnih razdoblja. Postoje i pjesme koje ne želimo čuti. Koje nas podsjećaju na periode kojih se možda ne želimo prijećati. Ovo je meni jedna takva teška pjesma. A ne stavljam je u svoj blogosvijet bez razloga! Stavljam je i jer je lijepa, i jer je se više ne bojim. Ne bojim se da bi mogla biti novi Glasnik razdoblja potrage za vlastitim umom. A bila je takav Glasnik. I grupa the Pixies i njihovi albumi koji su, ni krivi ni dužni, najavili davno jedan težak period mog života. Ulazak u tunel u kojem nije bilo puno svijetla. Davno, davno…na početku odrastanja, ulaska u svijet odraslih....

Godinama sam pogrešno zamišljao da sam imao mogućnost izbora. Da bi sve bilo drugačije da sam izabrao neku drugu pjesmu i grupu, da sam izabrao javiti se na neke telefonske pozive i da sam možda duže izdržao nečiji pogled. A zli usud je već bio puno ranije zacrtan. Teži put odrastanja ...ajmo rađe reći nego "zla sreća". Jer ostao sam na posljetku živ, neozlijeđen, funkcionalan, evo me uostalom danas tu s Vama.

Ni krivi ni dužni the Pixies i ova pjesma (Where is my mind...?) bili su mi na crnoj listi. Okretao bih radio stanicu, TV program kada bi se pojavili. Danas sam pomirljivije prirode. Opraštam si puno, dajem si potporu, trudim se biti zadovoljan i sretan sam sa sobom. Srećom imam alate i ljude oko sebe u kojima se zrcalim, pa u ovoj pjesmi „vidim“ samo lijepih par minuta dobrog rocka. I doživljavam ju danas prijateljski kada mi zasvira njihova playlista dok trčim i vježbam. Jer sam ju stavio među druge songove koje koristim za „moje“ doba dana.

Lijepa pjesma, u kojoj uživam danas i s smiješkom popratim kako sam je se dugo bojao…
……

evo jedna live verzija: target=_blank>WHERE IS MY MIND ..? live Placebo&Pixies
(iako će moja draga blog prijateljica opet reći „da joj nije dovoljno žestoko“)

……….

Gdje mi je um?

Oh, stani!

S nogama u zraku i glavom na zemlji
Isprobaj ovaj trik, pokreni ga!
Glava će ti se urušiti
Ali u njoj nema ničega

I pitat ćeš se…

Gdje mi je um?

Izlaz je u vodi
Promatraj ga plivajući.

Plivao sam na Karibima
Životinje su se skrivale iza stijene
Osim te male ribe
Zaletila se u mene, kunem se da je!
Pokušala je razgovarati sa mnom, reci…

…čekaj, čekaj!

Gdje mi je um?

Eno ga u vodi!
Gledaj kako pliva...



......

Oznake: the Pixies

13.05.2021. u 11:11 • 19 KomentaraPrint#

utorak, 04.05.2021.

Cijeli Mjesec (the Waterboys)



Evo jedna predivna pijesma sa manje više rijetko besmislenim i luckastim riječima!
......

Preporučam za slušanje ovaj akustični low cost cover biser...

Akustični cover.


the Killers /cover/ The Whole Of the Moon (Waterboys)
.......

Zamislio sam dugu.
Držala si je u rukama.

Imao sam bljeskove.
Ali ti si vidjela plan.

Godinama sam lutao Svijetom.
Ti si ostajala u svojoj sobi.

Vidio sam polumjesec.
Ti si vidjela cijeli Mjesec.

Bila si tamo na pokretnim vratima, s vjetrom u petama.

Protegla si se prema zvijezdama i znaš kakav je osjećaj previsoko posegnuti.

Predaleko.
Prerano.

Vidjela si Cijeli Mjesec.

Ja bio sam prizemljen.
Dok si ti ispunjavala nebo.

Zanijemio sam od istine.
A ti si sijekla kroz laži.

Vidio sam kišnu prljavu dolinu.
A ti si vidjela Raj.

Govorio sam o krilima.
A ti si letjela.

Pitao sam se, pogađao i pokušavao.
A ti si znala.

Uzdahnuo sam.
A ti si izgubila dah.


Ponjela si baklju i s vjetrom u petama.

Popela si se na ljestve i znaš kakav je osjećaj uzdići se se...

Previsoko!
Predaleko!
Prerano!

Jednorozi i topovske kugle, palače i molovi!
Trube, kule i neboderi.

Široki oceani puni suza.
Zastave, krpe i trajekti.
Sablje i šalovi.
Svaki dragocjeni san i vizija.

Da, ispod zvijezda, uspela si se na ljestve.

S vjetrom u tvojim jedrima.
Došala si poput komete.
Prateći svoj trag.

Predaleko!
Prerano!

Vidjela si cijeli Mjesec
.

.......

Oznake: The Waterboys

04.05.2021. u 22:22 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< svibanj, 2021 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Rujan 2021 (2)
Kolovoz 2021 (6)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (7)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (7)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nessuno Di Voi - o autoru

Pisati moram kao i što moram trčati. Smiruje i organizira mi misli. Jedna od onih kompenzacija koja izvana izgleda sasvim korisna.

Mene ljudi bolje razumiju nego ja sam sebe pa zato pišem i čudim se da to netko čita.

Zašto pišem?

-jer tako mogu doprijeti do drugih.

-jer u društvu teško dođem do riječi.

-jer sam introvert pa ni ne volim velika okupljanja.





...



"You never need to apologize for how you choose to survive! (CvR)"