Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
srijeda, 24.08.2022.
Obični ljudi (prijevod Pulp- Common people, 1995.)
Jedna draga, draga pjesma u mom prijevodu. Perjanica Brit Popa. Možda i najbolja pjesma tog vremena i žanra. Sredine 90tih i povrataka gitarističkom mekanijem zvuku. Volim kako pjesma polagano počinje, pa ubrzava sve do krešenda i masovnog delirija u publici. Plot: mladić autsajder kojem se posrećilo sa strankinjom. On u želji ..oh....u tako prirodnoj želji momka da povali curu…opisuje svoj obični život i biva posve iskren.
Nije pjesma nikakav žilorez…obračunavanje s demonima prošlosti ili traženje istine. Pjesma je savršeno ocrtala vrijeme kada je nastala, zabavna je, lagano cinična i posve iskrena. Bio sam tada dio te kulture, živio i učio u tom podneblju, digne me uvijek ova pjesma, nepogrešivo me razveseli.
*************
OBIČNI LJUDI
Došla je sa kontinenta i žeđala za znanjem, studirala je kiparstvo na Saint Martinu. Tamo sam joj zapeo za oko. Rekla mi je da joj je tata bogat a ja…. u tom slučaju naručit ću rum i Coca-Colu!
Rekla je "Dobro!", a onda je za trideset sekundi rekla: "Želim živjeti kao obični ljudi! Želim raditi sve što obični ljudi rade! Želim spavati s običnim ljudima…kao što si ti…!" Oh, što sam drugo mogao učiniti, pa sam rekao: „…vidjeti ću što mogu učiniti...“
Odveo sam je u supermarket. Ne znam zašto, ali negdje sam morao početi. Pa je tamo počelo. Rekao sam:„Pretvaraj se da nemaš nista novca!“. Samo se nasmijala i rekla: „Oh, tako si smiješan“
Rekao sam:„ Da.“ Začudila se.„Ne vidim da se itko drugi veseli u supermarketu….jesi li siguran da je zabavno?“
Želiš živjeti kao obični ljudi? Želiš vidjeti sve što obični ljudi vide? Želiš spavati s običnim ljudima? Poput mene? Ali nije razumjela! Samo se nasmiješila i držala me za ruku.
Iznajmi stan iznad restorančića! Ošišaj se i zaposli! Zapali cigaretu i igraj bilijar! Pretvaraj se da nikad nisi išla na fax!!
Ali svejedno nikad nećeš biti kao obični ljudi! Jer kad noću ležiš u krevetu… gledaš žohare kako se penju po zidu…kada bi samo nazvala taticu, on bi mogao sve zaustaviti…! Nikada nećeš živjeti kao obični ljudi! Nikada nećeš učiniti ono što obični ljudi rade! Nikada nećeš griješiti kao obični ljudi! Nikada nećeš gledati kako ti se život gubi. Plešeš, piješ i ševiš se…jer nema se što drugo raditi.
Pjevaj s običnim ljudima! Zapjevaj i možda ti uspije! Smij se zajedno s običnim ljudima! Smij se s njima iako ti se oni smiju i glupostima koje izvodiš, jer misliš da je biti siromah fora. Kao pas u kutu koji će te ugristi bez upozorenja. Pazi, rastrgat će te iznutra! Jer svi oni mrze turiste. Pogotovo one koji misli da je zabavno biti običan…i misle da će masne mrlje od čipsa lako izaći u pranju…
Nikada nećeš razumjeti, kakav je osjećaj živjeti svoj život, bez smisla i kontrole.
--
Oznake: Pulp Common People
utorak, 16.08.2022.
Povratak u svakodnevnicu
Prvi dan po povratku. Istetovirani strani nomadi i parkiranje u strogom centru. Fotografirao sam Prolaz bez ljudi. Pozdravio gospođu na porti. I na cijelom katu nikog nisam sreo. Ušao sam u par ureda. Nikog zatekao nisam.
Probao sam staviti komentare na tuđa razmišljanja na blogu. I odustao. Previše je tamo riječi, previše provokacije, previše ideološke municije. Lijepo napisano ali toksično. I bez zaključka. Nisam komentirao ništa. Ni sa zadrškom. Čudim se tekstovima punim osobne frustracije, gdje autor naknadno, do u detalje, objašnjava što je htio reći i da nije nikog htio uvrijediti. A sere naravno, jedva dočekao da se istrese. To me, uz lijenost, odvraća od pisanja. Ionako promišljam čemu mi služi. Pisanje. Kad mi je trebalo izvukao sam iz sebe.
Pročitao sam neobjavljeni tekst o mom prošlogodišnjem povratku sa mora i zaključio da je još uvijek preosoban. Ostavio sam ga da čeka i čami. Vjerojatno neće nikad na van. I čemu? Nije ni svako pisanje za javnost. Možda da ga izbrišem zbog sebe? Nije ni svako osobno pisanje za mene. Znam koje sam osjećaje uspio zabilježiti...možda je bolje da ih pustim da izblijede.
Oznake: Nakon ljeta
