Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
nedjelja, 11.02.2024.
Krunica, i još jedna (dvije priče)
__________
2024.
Mislio sam da zatvaram torbicu a među prstima mi ostale kuglice puknute krunice. Najviše volim biti bez marsupija, ali mi fali prostora po džepovima. Osjećam se muževnije bez kvrge na trbuhu..
Ljeti je najgore. Mobitel. slušalice, ključevi, švicarski nožić, sunčane naočale, papirnate maramice. U malom đepiću par lijekova, grickalica i krunica.
Krunica je tamo, nosim još od 90ih, zlu ne trebalo. Nek je uz mene, da me štiti na putovima, posebno kod uzljetanja aviona, tad se najviše bojim.
Oprao sam marsupi, jako se prlja. Izvadio sitnice, izvadio puknutu krunicu. Bio mi je ostao samo križić, par kuglica i mikro medaljon Marije.
U autu sam bio, tražio parking karticu i povukao zabunom križić umjesto rajfa, koji je zapeo i otrgao sam Mariju od križića a kuglice se prosule.
Nisam to shvatio kao omen, žičica koja sve povezuje je neki jeftin lim, nije trebalo puno da se sve raspadne. Kupili smo ju COVID ljeta 2021. u Vatikanu, kada je putovanje bilo jeftino a grad prazan.
U jednom od azijskih dućana, krcatog memorabilijama na Francesca i Giovannija Paola, Maradonu i Messija, ljubazna Kineskinja dala je dodatni popust na pakovanje od 7 krunica, svaki različite boje kutijice.
________
2008.
_vraćao sam se sa poslovnog puta, dva dana Slavonije, natezanje po sudovima_ sve je krenulo na zlo_trebao sam ostaviti službeni auto_imao sam stravične grčeve u želucu_prije Zagreba uhvatio nas je prolom oblaka_jedna metlica brisača se raspala_ništa vidio nisam_zaljevalo je, škripala je metlica, bojao sam se_ona me proklinjala, oba dva dana puta me proklinjla_zbog ove koja me zvala na mobitel, čula je vibriranje koje nisam ugasio_samo sam želio biti sam _samo sam je htio iskrcati_samo sam se htio dočepati toaleta i ne unerediti odjelo, sebe i službeni auto_samo sam želio da me svi puste_uletio sam u firmu, otrčao u prvi toalet, strgao sa sebe marsupi sa hlačama_ponižen, preplašen,uznevjeren_sjedio sam na školjki, telefon je zvonio, dva poziva odjednom, užasnut _nemoćan da se javim ili nejavim, da živim neki svoj život_krunica je virila iz džepića marsupja, povukao sam ju_nedostajao je križić_nije ga bilo-isčupao sam ga pri skidanju_pretražio sam po podu, nigdje_ustao sam, pogledao što dolje je izišlo iz mene_stajao sam, ruka na kotliću_dal da pustim vodu_pa da križić, ako je uopće negdje dolje, ode sa mojim fekalijama_plastični križić iz Međugorja, posvećen da štiti kroz 90te _ili da gurnem ruku i pretražim_pipam po sranjima_tražim
_spasim_da se suočim sa svojim sranjima i pokušam spasiti Utjehu_ znao sam da sam pred odlukom koju donijeti moram_što god da uradim
_da nemam beskonačno vremena_da nemogu izbjegavati odgovornost_kako sam baš radio u odnosima_da se odlučiti moram, kako ne uspijevam u životu_pustiti da sve ode sa mojim izljevom_ili pipati pa onda znati da je to moja volja, moj izbor_sve što dugo nisam mogao odlučiti_to se stvorilo ispred mene_što god napravio bila bi odluka_a ostaviti zasranu školjku u uredu nisam mogao_a što ću sa križićem izvađenim tako_telefon nije prestao urlati_pa sam ja zaurlao_na nju da što me zajebaje_da mi je dosta života kojeg neznam živjeti_zavrnuo sam rukav košulje, gurnuo ruku i napipao križić_čistio ruku dugo
prao se_jebem vam mater svima_samo sam htio da me pustite_nisam znao_nisam znao bolje_takav sam bio_danas bih bolje_ali nisam znao.
______________
a neznanje i šutnja su neoprostivi
danas znam, evo ne šutim.
......
Oznake: O odlukama i izborima
