Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče

petak, 26.02.2021.

Čovjek u Crnom (89 godina bi imao danas)



Danas, prije 89 godina, rođen je Muškarac u Crnom, Johnny Cash.
.
Koga zanimaju fakti neka googla, ili neka gleda solidni film sa Joaquinom. Lik je preživio i ostavio za sobom više tragova nego neka manja zemlja. Nije mi nikad bio najdraži pjevač. Nisam ga uvijek razumio, nije bio moj generacijski uzor kao Morrissey. Nisam ga ni otkrivao zakašnjelo, kao što sam donekle Arsena. Ili čak Đoleta (njega sam prestao slušati nakon bolnog iskustva sa Bezdanom 90ih).

Neke Johnnijeve pijesme jednostavno su mi se "dogodile". Točno se sjećam trenutka i stanja u kojem sam bio, kada bi me njegova energija, magičan glas i bol za životom, očarala. Neću dugo trkeljati ni previše prebirati…susreta sa ove tri pjesme se siječem baš svakog trenutka.
….

LJETO U GRADU (I've Been Everywhere)

Ljeto je bilo neizdrživo vruće u gradu. Poslije posla parkiram kod Kraljičina zdenca, gdje naravno nema nikog. Trčim sam do Sljemena. Na MP3-ici kopam, odlučim se poslušati njegovu Americanu. Jednu od ne znam ni sam koliko, valjda 5. Treba mi cestom do vrha zajebanih sat vremena. Moram odmah uprijeti jako u brdo, uzbrdica je, zrak nije užaren kao zagrebački, ali pali pluća. I na samom početku penjanja čeka me najžešća strmina, idealna za odustati. Znam da sam kod kapelice svetog Jakova spašen, ali treba se dobaciti do tamo. Treba mi snage, treba mi potpora, treba mi podloga pa probam s Cashom, jer me ostatak glazbe više ne diže. OK mi je sve to što svira, lijepo je, ali ne „trese, lupa, udara“ a treba mi je srce lupa, pluća se deru, noge se opiru. I onda čujem ….I've Been Everywhere ….

I've been everywhere, man.
Crossed the desert's bare, man.
I've breathed the mountain air, man.
Of travel I've had my share, man.
I've been everywhere
.


Pisao sam ovdje, trčanje me svojedobno održalo na svjesnoj strani postojanja. Svuda me bilo i taj stih „Bio sam posvuda…pustinju sam prohodao bos“ me zatekao nespremnog. Jer sam 3 godine života proveo baš tako, hodajući bos pustinjom. Neću dalje o tome.
…..

RED U KONZUMU (Bridge Over Troubled Water)

Prije par godina, čekao sam na red u Konzumu i pizdio. Jednostavno, htio sam biti bilo gdje drugdje. Htio sam biti na putovanju a ne u Konzumu. Htio sam biti na nekom drugom poslu. Htio sam biti sa nekim drugim u životu. Htio sam imati zdravo a ne izrezano i bolno koljeno. Htio sam da se vratim unatrag puno godine i kažem nekom „Trebam! Želim! Hoću!

Tehnologija je u međuvreme napredovala, muzika je pohranjena na mobitelima. Puštam bilo što samo da se odvojim od buke i nervoze kupaca (koju i sam širim i to žestoko). Pustim Johnijev mix i barem se izoliram od nesnosne radio stanice kojom nas Todorićev lanac časti. I krene obrada Bridge Over Troubled Water.

Mislim si, „kud ćeš tu izlizanu pijesmu obrađivati“? Sve dok …a ono, čovjek se baš obratio MENI i MENI rekao onim svojim već staračkim glasom:

When you're down and out
When you're on the street
When evening falls so hard
I will comfort you
I'll take your part


Mislim... čuo sam tu pjesmu dovoljno puta, a trebao mi je ovaj Pjesnik-Prorok da dopre do mene i izvuče riječi o utjesi meni na svjetlo. Dosta, o tome nemam ja kapaciteta za pisati dalje o tom danu.
…..

POKRAJ BOOKSE (She used to love me a lot)

Prošli utorak stojimo kod Bookse, opet se osjećam kao da hodam bos kroz pustinju. Znam kuda trebam, ne znam imam li volje i snage.
Ovaj put pjesma me našla malo kasnije na radiju. Bez moje volje.

I thought she loved me with a love that wouldn't die
Looking at her now I can't believe she said good-bye
She just left me standing there, I never been so shocked
She used to love me a lot


…..
Prisjetio sam se trenutaka onako prvoloptaški. Cash je bio pojava, tko zna koliko takvih pjesama nisam prepoznao. A želim biti optimist na ovaj divni dan pa ću reći da se veselim svim pjesmama koje ću prepoznati i ljudima koje ću tek upoznati.

Oznake: Cash rastanak

26.02.2021. u 09:58 • 5 KomentaraPrint#

četvrtak, 25.02.2021.

Najljepši dar bogova



Najdraža mi priča iz grčke mitologije.

Kleobis i Biton sinovi Herine svećenice Kidipe, u nedostatku volova, sami su se upregli u kola i vozili majku u svečanom ophodu 8 kilometara. Momci od umora zaspali su na stepenicama hrama. Njihova majka, sva ponosna Kidipa se molila Heri, da ih obdari najljepšim darom koji može dobiti smrtnik od bogova. Hera je čula majku i uslišala ju te ih je častila smrću u snu pa se nisu više probudili.
.........
Molio sam te da da mi pomogneš. Otići ću iz tvog života zauvijek, rekla si.

I sad samo čekam da zaspim.


Oznake: Hera Dar bogova

25.02.2021. u 19:43 • 5 KomentaraPrint#

utorak, 23.02.2021.

Tata na Televiziji





Danas sam na TV KALENDARU ugledao tatu.
Slučajno naravno.

Jutrom se budim da budem malo sam.
Pa spremam kaos po dnevnom boravku, stavljam ili skidam veš sa sušenja.
Punim ili praznim suđericu.
Vježbam, rastežem se.
Skupljam čarobne štapiće sa poda.
Sa Ebaya kupljene.
Da netko ne strada.

I pustim TV KALENDAR u pozadini.
Zna nekad biti zanimljivo.
Možda za kakav kviz neku triviu pokupim.

Danas sam stavljao veš sušiti.
U dnevnom boravku pred TVom.
Jer podmladak mi je u jutarnjoj smjeni.
Pa nek oni popodne prebace robu na balkon.
Što sumnjam da će napraviti.

Danas mi je veš posebna muka.
Treba puno čarapa objesiti.
Bježe, skližu, padaju.

Stavljam ih na malo sušilo, robu na veliko.
Okrećem se naokolo, tražim prostor na žicama.
Hoću li hlače preko dvije žice?
Hoće li mi ostati prostora?

U podlozi slušam prilog o životu našeg pokojnog liječnika-političara.
Istakao se u devedesetima.
Mislim, pa nisam ni znao da je umro….

Nemam prostora više za jaknu opranu nakon treniga.
Dobro je- nema mirisa ovaj put, pa ju vješam preko ruba vrata.
Gledam gdje bih još mogao zgurati tajice.
Dosta mi je pa pogledam na ekran.

I vidim tatu.
Mog oca.
Ne starca kojeg nisam ionako dugo vidio zbog epidemije.
Nego čovjeka u snazi kako stručno rukuje složenim aparatom.
Na par sekundi priloga.
Točno u trenutku kad sam prestao buljiti u veš.
I samo na trenutak pogledao ekran.

Stajem. Njem sam i zbunjen. Siguran sam da je on ali naravno….
Ma mora biti on…!!!!!
Uzimam daljinski, palim snimalicu, gledam prilog ispočetka.

To je on. Je!
Sporedni je on lik u prilogu. Svejedno, tu je.
Slučajan lik baš kako sam ja slučajno digao pogled u trenutku kad se ukazao.
A mogao sam gledati u mokre gaćice ili rasparane čarape.

Gledam ga kako je uspravan, snažan, odlučan.
U tih par sekundi podsjeti me i kako sam ga se bojao.
Bio je strog, prestrog čak za ono doba.
Muškarac....

Odbijam godine, računam, ima možda koju godinu, dvije više nego ja danas.

Ne mogu nego brzinski se usporediti s njim.
Ajd, oba solidno izgledamo za godine.
Njegov je posao bio cijenjen, moj nije.
On je bio.... (?) a ja sam... (?). Ne znam. Prerano je.

Gledam veš oko sebe. Nelagoda mi je.
Moj otac, onaj sa TV KALENDARA bi me probudio da ja sredim veš.
Nije to bio njegov zadatak.
I ne bih se usudio prigovoriti.
Jer sam ga se bojao.
Njegove strogosti i prigovaranja.

Vrtim iznova tih par sekundi.
Pomislim kako moj pomladak slatko spava i misli da posluga sređuju njihov nered.
Ili likovi iz Harry Pottera.

I to me smiri.
Jer moj otac je danas umorni gospodin, cijepljen od Covida, a ovaj tata na ekranu je nenadana uspomena.
Nemam ga se razloga bojati.
Nijednog od ta dva.

A mene se ionako nitko ne boji!





Oznake: tata otac Tv kalendar

23.02.2021. u 15:39 • 10 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 22.02.2021.

Karama is a bič baby - again




And in the darkened underpass
I thought "Oh God, my chance has come at last"
But then a strange fear gripped me and I just couldn't ask


Neki mi dragi ljudi
savjetovali da obrišem jučerašnji post
o karmi koja mi se vratila.

Poslušao sam ih.
Preosoban je bio za Blog i previše me uznemirio.

Eto.


Oznake: Karma The Smiths

22.02.2021. u 08:30 • 12 KomentaraPrint#

petak, 19.02.2021.

Uspavanka za dečaka (Đole)



Brojao sam ljude s krsta... Pravila i izuzetke...
Posvud promašena vrsta... Samo retki nađu retke...



https://youtu.be/0FhWA9Y-mfE

Kud sam jučer
ionako gadno raštiman
išao
preslušavati njegove
poslijeratne albume...
I pisao pismo
i ubacivao stihove

Nije pošteno.

Oznake: Đole Balašević

19.02.2021. u 18:06 • 12 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 15.02.2021.

Grad bez vrata

........................
Grad bez vrata
Ja bez ključa
........................

https://youtu.be/qmsXfCVzQC4

Oznake: Arsen

15.02.2021. u 17:01 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 09.02.2021.

Ne vjerujem u više Ja (osvrt na blog)





Pišeš danas da si preživjela/proživjela više JA.
Lijep, predivan post pun neobičnog optimizma.
Kao uvijek.
Ali me uznemirio.

Krenuo sam pisati komentar i odustao.
.......
Jer tvoje su misli tvoje.
I tvoje iskustvo je tvoje i neponovljivo.

Ne želim zlorabiti tvoj post.
A sličnih sam promišljanja ovih tjedana.
......

Svi smo mi work-in-progress...
Ne znam...ne znam ni sam...svi smo različiti.

Cjelina smo svojih iskustava, onih lijepih i onih bolnih.
Rastemo, padamo, dižemo se, učimo, zaboravljamo.

Nismo ptica feniks.

Ne vjerujem u više JA, kolikogod se sad razlikovao od nekih prijašnjih Ja (...?)..

Ovo sam ja. Jedan. Sada običniji, "normalniji", ali sadržim u sebi i sve one faze kada nisam znao ni kuda ni kako.

I kad mi je trebala pomoć pa ju nisam dobivao.
I kad mi je trebala pažnja, a nije je bilo.
I kada sam dobivao stručnu pomoć i kada se od mene očekivalo da pružim podršku drugima.

Ne mogu se lako povezati sa nekim svojim "fazama". Posebno sa onim malenim ja, koji je potpuno ovisio o pažnji najbližih osoba.

Teško mi je pospojiti se sa svim tim fazama danas. Reći da sam sve to bio ja. Ali moram.

Teško mi je i pred osobom koja ima potrebna znanja da me vodi kroz takve 'unifikacije'.
Na njeno otvoreno nezadovoljstvo, da to ne uspijevam u kontroliranom, zaštićenom okruženju...
Što mi otvoreno kaže. Ako ne mogu pred njom, kako ću sam?

Ali sam svjestan da su svi ti nekad zbunjeni, nekad pogubljeni nekad prestrašeni nekad sjajni i iznadprosječni likovi, samo dio jednog mene.

Ne postoje više JA, ne postoje u prošlosti kao poseban entitet, koliko god da nekad poželim da su moje uspomene tuđe.


Oznake: introspekcija

09.02.2021. u 14:59 • 8 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.



< veljača, 2021 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
             

Rujan 2021 (3)
Kolovoz 2021 (6)
Srpanj 2021 (7)
Lipanj 2021 (5)
Svibanj 2021 (4)
Travanj 2021 (7)
Ožujak 2021 (12)
Veljača 2021 (7)
Siječanj 2021 (2)
Prosinac 2020 (7)
Studeni 2020 (4)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Nessuno Di Voi - o autoru

Pisati moram kao i što moram trčati. Smiruje i organizira mi misli. Jedna od onih kompenzacija koja izvana izgleda sasvim korisna.

Mene ljudi bolje razumiju nego ja sam sebe pa zato pišem i čudim se da to netko čita.

Zašto pišem?

-jer tako mogu doprijeti do drugih.

-jer u društvu teško dođem do riječi.

-jer sam introvert pa ni ne volim velika okupljanja.





...



"You never need to apologize for how you choose to survive! (CvR)"