Pisati se mora, jer dok ne odvrneš slavinu voda ne teče
petak, 21.05.2021.
VOLIO BIH SPOKOJ PODIJELITI
Tako bih volio da mogu sa Vama podijeliti mir i spokoj koji osjećam.
Ne samo da ga zabilježim nego i podijelim, jer znam da ništa ne traje vječno.
Posebno mir i spokoj.
Jer nismo napravljeni samo za lijepe sunčane dane.
Ne želim zaustaviti vrijeme niti ukrasti ovo stanje i sačuvati ga za kasnije.
Želim podijeliti mir kojeg osjećam sada, u ovom trenutku.
Sa svima od Vas koji pišete i čitate.
Nema bolesti, nema smrti, nema neispunjenih želja.
Okrećem se daleko u prošlost i prijatelj sam sam sebi.
Gledam u blisku prošlost.
Opraštam si što treba.
Prihvaćam što treba.
Priznajem si promjene. Nabolje.
Izliječen sam i promijenjen.
Pogledam u budućnost i želim svima zdravlja.
Sretan sam što su naši starci preživjeli pošast.
Nadam se da će biti sa nama dugo.
Nemam na to utjecaja, prihvaćam to.
Gledam djecu, gledam kako mogu bez nas i ne brinem.
Gledam sebe danas.
Zahvalan sam na onom što imam.
Dostatan sam.
Ne oskudijevam.
Svako jutro zahvalim se na životu.
Uključim mog Đuru, koji mi je rezervni otac i upitam Onoga Gore, da ga ozdravi.
I onu prijateljicu od Liv Liv uključim premda je znam samo iz pjesme.
Zahvalim se za sve ljude koji su u mom životu.
Koji su kroz njega prošli i koji će doći.
Osjetim mir i spokoj i znam da ga zadržati ne mogu.
Zato ga sada dijelim sa Vama, pa neka svatko ponese koliko mu treba.
Dok traje.
-----
Oznake: Tranquility
