Dnevnik toka misli

nedjelja, 26.01.2014.

Sljemenski masakr motornom pilom 2. dio :)


Moj gonič robova i ja, bili smo opet na Sljemenu.

Noćas sam se slabo naspavala, jer iz nekog razloga pokušavamo spojiti subotnje kasne izlaske i nedjeljne rane odlaske na Sljeme, što dugoročno zasigurno neće funkcionirati, ali dok smo još "mladi" vikend se koristi maksimalno! ;)

Jedva smo našli parking, jer unatoč snježnom pokrivaču, podnožje Sljemena je zakrčeno autima, osobito jer se više auto ne može zgurati gdje kod, jer gdje god su hrpe zaleđenog snijega, a nikome nije do štete na autu.

S obzirom da smo kasno krenuli, odlučili smo se za kratku Bikčevićevu stazu. I započelo je klizanje. Unatoč gojzama, svaki korak je bio nesiguran i proklizavao, grozno, hodaš ko po jajima i nadaš se da nećeš poginuti. Očito je jučer prošla hrpa ljudi, ugazila sve, bilo je toplo, bljuzgavo, i onda je danas stislo, zamrzlo.
I onda neka ženska ko po ravnom protrči kraj nas! Kaj je sad ovo!! A kad tamo, ženskica ima dereze! Neke male, samo na petama. Ohoho, tak se već može.





Moram si to nabaviti.:)


Hodamo tak nas dvoje, i čudom se čudimo što svi koji silaze, ne hodaju nego trče nizbrdo. Koji luđaci, pa ubit će se, mislim si ja u sebi, i par puta komentiram goniču robova, ali ne zna ni on što je ušlo u njih.




Na Puntjarki smo se malo ugrijali, osušili, pojeli juhu, baš mi je odlično sjela, i krenuli nazad.

I odjednom prosvjetljenje. Zbog proklizavanja, bilo nam je lakše trčat nizbrdo nego hodat. Tako da smo mi, kao i svi oni „luđaci“ prije nas, trčali niz Sljeme i osjećaj je bio predobar!! Činilo mi se kao da imam neku posebnu super moć zbog koje mogu jako jako brzo hodati. Praktički sam letjela nizbrdo. Divota, kao da sam u nekom crtiću. :)








Na kraju smo presjekli do Pilane,






i unatoč natpisu




na vlastitu odgovornost prošli dijelom staze uz potok Bliznec, što se međutim ubrzo pokazalo kao zaista neprohodno, pa smo se vratili na cestu. Ovaj mokri teški snijeg što je napadao, i danas smrznuo, polomio je što je ostalo živo nakon onog vjetra, Sljemenski masakr motornom pilom 2. dio.










Lijepo iskorišten dan! :)






(jezivo;)


Oznake: Sljeme, masakr, jezivo

26.01.2014. u 21:59 • 2 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>



< ožujak, 2020  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.

Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,

da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,

mame osmjehe
i suze.

Pišem.
Postojim.





Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.

Albert Camus

Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.

Salvador Dali

Linkovi


dtokamisli@yahoo.com

Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora