Moj gonič robova i ja, bili smo opet na Sljemenu.
Noćas sam se slabo naspavala, jer iz nekog razloga pokušavamo spojiti subotnje kasne izlaske i nedjeljne rane odlaske na Sljeme, što dugoročno zasigurno neće funkcionirati, ali dok smo još "mladi" vikend se koristi maksimalno! ;)
Jedva smo našli parking, jer unatoč snježnom pokrivaču, podnožje Sljemena je zakrčeno autima, osobito jer se više auto ne može zgurati gdje kod, jer gdje god su hrpe zaleđenog snijega, a nikome nije do štete na autu.
S obzirom da smo kasno krenuli, odlučili smo se za kratku Bikčevićevu stazu. I započelo je klizanje. Unatoč gojzama, svaki korak je bio nesiguran i proklizavao, grozno, hodaš ko po jajima i nadaš se da nećeš poginuti. Očito je jučer prošla hrpa ljudi, ugazila sve, bilo je toplo, bljuzgavo, i onda je danas stislo, zamrzlo.
I onda neka ženska ko po ravnom protrči kraj nas! Kaj je sad ovo!! A kad tamo, ženskica ima dereze! Neke male, samo na petama. Ohoho, tak se već može.
Oznake: Sljeme, masakr, jezivo
< | siječanj, 2014 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
27 | 28 | 29 | 30 | 31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Pišem,
jer se ne želim izgubiti,
potonuti pod težinom misli,
zaboraviti.
Želim se prisjetiti,
ostaviti trag,
želim se izliječiti.
Pišem,
jer vjerujem u riječi,
u njihovu jetkost,
punoću,
nježnost,
britkost,
bogatstvo
i moć,
da pokreću,
gase,
tješe,
podižu,
mame osmjehe
i suze.
Pišem.
Postojim.
Ne hodaj iza mene, možda te neću voditi. Ne hodaj ispred mene, možda te neću slijediti. Jednostavno hodaj kraj mene i budi mi prijatelj.
Albert Camus
Ne boj se savršenosti - nikad je nećeš doseći.
Salvador Dali
dtokamisli@yahoo.com
Copyright ©
Sva prava pridržana.
Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora