Dnevnik toka misli

utorak, 23.07.2019.

Jedan radni dan

Vozim kolegice u Jankomir. One ne voze, a meni već oči ispadaju od ekrana i tipkovnice. Za promjenu svodim se na ulogu vozača.

Statiram, dok one razgovaraju sa starcem, kojeg je policija privela zbog remećenja javnog reda i mira, a po otkriću da isti nije suvisao, ostavila u bolnici. Socijalna radnica mu uzima anamnestičke podatke, strpljiva je i blaga.

Ima sina s kojim nije u dovoljno čestom kontaktu da bi se zabrinuo što oca nije čuo već danima, ima sestru s kojom nije u dovoljno čestom kontaktu da bi se zabrinula što brata nije čula već danima.

Zna datume rođenja i adrese, ali kad ga pitaju u kojoj je državi sada, kaže Austrija.

Starac ima duha. Kad ga pitaju da li pije, kaže:

- Nisam od kamena, je teško žabu u vodu gurnut.

Treba mu regulirati zdravstveno, jer on ima strano, smještaj, skrbništvo, napraviti uvid u račun na koji mu stiže mirovina, a za koju on tvrdi da ga netko potkrada.

Razmišljam o ostanku, ali kolegice se nemaju kako vratiti na radno mjesto pa ipak palim službeni auto i vozim ih natrag.

Ulazimo u našu zgradu. Jedna druga kolegica vodi za ruku trogodišnje dijete. Prati ju policija. Oduzimanje djeteta, jer je majka nestala, napustila obitelj, a otac je pijanac, nesposoban za skrb o djetetu. U hodniku djetetova baka jeca, vriskovi i nerazumljive riječi otimaju joj se s usana.

Na zahtjev za izuzećem, zbog prijetnje smrću jednoj kolegici, ministarstvo već mjesec dana nije dalo odgovor. Kolegica nastavlja s radom, jer najbolje poznaje situaciju u obitelji.

Nisam na prvoj liniji. Ne radim sa strankama. Zovu me kad treba odglumiti pravni autoritet, ili kad nekoj stranci rješenje nije jasno. Zatrpana sam planinama papira, ali papiri su bez osjećaja, ne prijete smrću, ne plaču, nemaju velike tamne dječje oči.

Moje kolegice su na prvoj liniji.

Sve boli ovog društva, talog bolesnih, siromašnih, razorenih obitelji i odnosa, delikvencije, starosti, bijede i neukosti, prolaze kroz njihove ruke. One nemaju zadovoljne stranke.

Centar za socijalnu skrb. Mjesto gdje su sve priče ružne. Čak i one rijetke koje završe lijepo, kao posvojenje, započnu vrlo ružno.

Socijalni radnik, posebna vrsta ljudi, ljudi koji su spremni krpati ljudske ruševine. Nauštrb vlastite sigurnosti, slobodnog vremena, godišnjih odmora, vlastitih obitelji. Velika srca, ne baš toliko puno razuma, i kad treba birati između razuma i srca, one (jer najčešće su one), biraju srce.

Tisuću puta me pitaju po kojem članku se sastavlja zapisnik, koja je osnovica, koji imovinski cenzus, kada je rješenje izvršno… kao da im se isti tren kad ima dam odgovor taj isti odgovor izbriše iz sivih stanica, kao da ne rade taj posao desetljećima duže od mene. I neka me pitaju još tisuću puta, jer blagost i strpljenje koje one imaju za društveni talog, ja ću imati za njih.

<	srpanj, 2019					>
P	U	S	Č	P	S	N
1	2	3	4	5	6	7
8	9	10	11	12	13	14
15	16	17	18	19	20	21
22	23	24	25	26	27	28
29	30	31

Ožujak 2020 (7)
Veljača 2020 (8)
Siječanj 2020 (6)
Prosinac 2019 (7)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (32)
Rujan 2019 (9)
Kolovoz 2019 (16)
Srpanj 2019 (16)
Lipanj 2019 (8)
Svibanj 2019 (12)
Travanj 2019 (9)
Ožujak 2019 (10)
Veljača 2019 (6)
Siječanj 2019 (11)
Prosinac 2018 (5)
Studeni 2018 (8)
Listopad 2018 (1)
Rujan 2018 (2)
Kolovoz 2018 (1)
Srpanj 2018 (2)
Lipanj 2018 (3)
Svibanj 2018 (7)
Travanj 2018 (11)
Ožujak 2018 (14)
Veljača 2018 (13)
Veljača 2015 (3)
Siječanj 2015 (3)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (1)
Svibanj 2014 (3)
Travanj 2014 (8)
Ožujak 2014 (8)
Siječanj 2014 (8)
Prosinac 2013 (4)
Studeni 2013 (10)
Listopad 2013 (9)
Rujan 2013 (6)
Kolovoz 2013 (5)
Srpanj 2013 (2)
Lipanj 2013 (5)
Svibanj 2013 (11)
Travanj 2013 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv