SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
petak, 12.12.2014.
FOR MEN ONLY!
 Literarni spomenik - for men only? Zašto ne? Inspiraciju za ovu epizodu dobio sam nedavno u wc - u šibenske robne kuće 'City life'. Za one koji ne znaju o čemu je riječ napomenuo bih da se radi o obnovljenoj zgradi u centru grada koja je prije ohoho godina izgorjela u požaru. Tako crna i garava godinama je nagrđivala prostor, a onda su je prije nekih, štajaznam, desetak godina pustili u rad, ali na principu onih socijalističkih robnih kuća s bezbroj odijela na jednom katu, tepisonima na podu i tetama koje su na nogama imale borosane. Budući da je taj oblik shoppinga zamro s Titovom smrću robna kuća nije bila baš rentabilna, a onda ju je po svoje uzeo poznati šibenski kri ... poduzetnik i u rujnu 2007. otvorio. Na veselje svih Šibenčana koji već godinama nemaju gdje raditi, ali zato imaju gdje shoppingirati i popiti kavu. U životu, kao i svatko od nas, ponekad srah (aorist od 'vršiti nuždu') u javnim zahodima i iako su to žile kucavice svakog grada jako je čudno da im još nitko nije poklonio pozornost koje zaslužuju. Vrijeme je da tu nepravdu ispravimo. PRVI SUSRET S JAVNIM ZAHODOM 'Dva dinara, druže' Riblje Čorbe, normalno. Ostavila ga cura i on izbezumljen trči u zahod da bi mu djelatnik na vratima rekao da je ulaz dva dinara. On ga onda pita koliko košta ako se unutra ide isplakati. Ta mi je slika baš nekako ostala urezana u sjećanje, a ona šetnja po petoj žici u A molu predstavlja abecedu svakog gitarista rođenog na ovim prostorima. GDJE SU PARE? ETO, GDJE SU PARE! '' ...Nismo toliko glupi da bi plaćali kvadrat zahoda toliko ...'' '' ...To nema nikakve veze s vezom ...'' '' ...Mediji pišu sve i svašta ...'' Gornje izjave izrečene su u čuvenoj aferi 'javni zahod', a došla su iz usta remetinečkog uznika gospodina Milana Bandića. Za one koji su birali njega kao potencijalnog predsjednika Republike Hrvatske podsjetio bih da su u rujnu 2009. u Zagrebu na okretištima tramvaja Dubrava i Dubec otvorena dva ekskluzivna montažna zahoda od čak 9 kvadrata Njihovu je izgradnju Tvornici željezničkih vagona Gredelj Grad Zagreb platio 1,55 milijuna kuna iliti 210 tisuća eura (cca 2 dvosobna stana). Mjesto gdje i carevi idu pješke. Kako sam prije pet godina glasao za Lignju samo zato da ne bih glasao za friškog robijaša ovi predstojeći izbori me stvarno zabavljaju. Zamisli državu kojoj prezime potencijalnog premijera počinje sa KARA ..... a prezime potencijalne predsjednice sa KITA .... Moj kandidat za predsjednika je jedan fantastičan tip, ali nažalost nije na listi. A nije ni Hrvat. Već Amerikanac. A nije ni živ. Šteta! VANDALIZAM Budući da javne zahode posjećuje svakakvi šljam ti su prostori su često objekt najveće destrukcije. Ono što me uvijek fasciniralo je to što čupanje vodokotlića, razbijanje školjke, čupanje slavine s umivaonika iziskuju podosta vještine i snage i uvijek se mislim kako bi te mlade ljude netko trebao uputiti na pravi put. Zanimljivo je, ali najveći vandali su upravo oni koji se većinu vremena najviše kunu u domovinu i zbog toga mi to divljaštvo baš nije jasno Inače, destrukcija prema javnim zahodima počinje još u ranom djetinjstvu. Prije nekoliko godina susreo sam se s domarom jedne naše osnovne škole i čovjek je imao lice iskrivljeno od bijesa. Citiram po sjećanju: - Ne, ovo nisu dica, ovo su bogami kriminalci. To što se radi to nije za pedagoga nego za policiju. Jebeš mi sve ako ga ja ne bi u zatvor stavija. Čovjek je išao mijenjati izgorenu žarulju u wc - u, popeo se na skale i počeo odvidavati onu bijelu staklenu kuglu. Kad ju je nagnuo prema sebi zalio ga je mlaz ustajale mokraće. Neki osnovnoškolac se popišao u kuglu i zavidao je nazad. Za nešto tako napraviti treba ipak funkcionirati na levelima koje normalan mozak ne razumije. JAVNI ZAHODI I FILOZOFIJA Moj najdraži grafit svih vremena i više puta citirana rečenica jednostavno zaslužuje svoju n - tu objavu na SPIG - u. Dakle, daleke 1995. dok sam služio svoj dug domovini (čitaj - pretvarao se u prasca o trošku poreznih obveznika - nakon deset mjeseci vojnog roka udebljao se 12 kg i od pustog su mi ležanja oslabjele neke motoričke sposobnosti) u zadarskoj zračnoj luci Zemunik specijalni gušt bili su odlasci u grad. Prilikom jednog posjeta zadarskoj gradskoj kavani otišao sam u zahod i čitao žvrljotine po zidovima i vratima. Od poda do plafona. NIRVANA, TORNADO ZADAR, pa TORCIDA, pa HAJDUK, pa onda DINAMO, pa ispod POPUŠI MI KURAC, pa onda HDZ, pa onda METALLICA, USTAŠE, NDH i u toj šumi črčkarija isticao se jedan krasopisom ispisan tekst. Udahnite duboko: TUĐMAN JE ZADOBIO SUDSTVO I MEDIJE DA BI PRIKRIO POLITIČKA UBOJSTVA! Ispod toga švrakopisom je dopisano: DA MOŽEŠ JEBATI NE BI OVO PISAO! I dan danas smatram da je apsolutno sva mudrost svijeta i života sadržana u toj donjoj rečenici! RIJEČ - DVIJE O KULTURI PONAŠANJA U JAVNIM ZAHODIMA Osim samog vandalizma dosta čest problem je i nizak stupanj bon tona kod pojedinih korisnika. Koliko puta se dogodilo da se netko olakša na komad kartona pa onda to zalijepi na plafon, koliko puta se zna dogoditi da je kompletna rigotina završila svud okolo samo ne u školjci, koliko puta je pod prekriven ureom pa za Vama po izlasku ostaju mokre stope ... Male smotane stidne dlačice po školjci i oko školjke su sasvim normalna stvar i više ih nitko ni ne primjećuje. To su većinom beznadni slučajevi o kojima ne treba trošiti previše riječi (vidi sliku)  Od njih su beznadnije jedino one sjene od muškaraca koje bračne družice prisiljavaju da mokre sjedećki kako ne bi onečistile rub zahodske školjke. Tužno. Dakle, retoričko pitanje glasi: Po čemu ćete znati da li je u javnom zahodu bio oženjen ili neoženjen muškarac? Jedna je moja poznanica dugi niz godina radila u ugostiteljstvu i metoda je točna 99,9 % bar kod nas u Dalmaciji. Kako su ljudi svugdje isti mogu slobodno reći da je stvar univerzalna. Dakle, neoženjen muškarac nakon velike nužde nikad, ali baš nikad četkom ne odstrani komadiće fecesa. To su Vam one paralelne smeđe crte koje se spuštaju od mjesta gdje je fekalija dodirnula keramiku pa se spuštala do površine vode. Kad sam se već dotaknuo vode, pardon, ove teme red bi bio i spomenuti jednu davnu crticu iz jednog kafića od prije puno, puno godina. Prošla je ponoć, teško stečen roditeljski novac trošio se na neke besmislene štok kole, gužva , opći dernek i meni je u jednom trenutku proradila bešikica. Ulazim u zahod, a u muškom pisoar razbijen, a u kabini netko se zaključao, stenje i teško istiskuje. E, sad, popišati se u umivaonik i nije neka fora. Ići van ne želim. Gazim ponos i dobar odgoj i ulazim u ženski. Umjesto finog mirisa Ives San Laurenta u zraku se osjete živa govna. Otvaram vrata, a u školjci ... Napunila mala kao da će sutra umrijeti. Dobro, možda je u pitanju bio i neki muški papak, ali tu scenu neću nikad zaboraviti. Djevojka koja ne potegne vodu za sobom? Jel' to moguće? Izgleda da je. Ako tako nešto stvarno postoji nek' se nikad ne čudi zašto njen mladić izbjegava pružiti joj oralni seks. SABOTIRANJE JAVNOG ZAHODA Ponovno smo na Zemuniku 1995. Prvi izlazak u grad. Pivo u potocima. A šta'š pričat'? Po povratku jedan je mladić odlučio udariti na same temelje države i onako pijan je gurnuo neku plastiku u odvod od čučavca. Zaštopale se sve, poplivala voda, poplivao papir, poplivalo sve ... Mi ne da se smijemo, nego nam žile na vratu nabrekle od urlanja od smijeha, ali sutra ujutro dočekao nas je šok. Jutarnje postrojavanje. Svi gledamo u pod. Teško nam je. I žao. Pred satniju staje poručnik. Jedan od onih neobrazovanih ljudi koji voli koristiti stručne izraze da bi zvučao pametnije. A ne zvuči. Dežurni časnik mu šapće što se dogodilo. Ovaj staje pred nas i počinje. Na pisti apsolutna tišina. Samo vjetar huči kroz krošnje. - Sinoć. Je jedan od Vas. Na povratku iz grada. Ohrabren pivom - dvije. Napravio nešto što je ravno sabotaži! Mislim da nije bilo vojnika koji nije stajao u stavu pozor, lice mu se treskalo u grču, a da mu se na krajičku oka nije pojavila ona izdajnička suzica. Sretnici u zadnjem redu su uspjeli i zakikotati. EPILOG Dakle, izađimo na predsjedničke izbore u što većem broju. Odlučimo sami o sudbini naše lijepe zemlje ili što bi rekao Hugo: Zaokruži jedan broj, sigurno ćeš pogriješiti. .................................................................................. Za sam kraj današnje epizode nešto što nema apsolutno nikakve veze s današnjom temom, ali će poklonicima ovog bloga izmamiti osmijeh na lice uz neizbježno retoričko pitanje: - Dobro, koji je ovo kurac? Pravo da Vam kažem nemam pojma, ali je u svakom slučaju simpatično. Laku noć! |