SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 02.11.2014.
O ŽENAMA S LJUBAVLJU
|
Žene ... Mirisne, nedokučive, tajanstvene, privlačne, oprane, neoprane, uzbudljive ... najveće savršenstvo koje je dragi Bog ikad stvorio. Zbog žena se ljudi opijaju, postaju zločinci, oduzimaju si život, zbog žena su se vodili ratovi, zbog žena su ispisane tisuće i tisuće stranica ... Teška srca priznajem da spadam u one patetične tipove koji u ovom općem rasulu svih postojećih vrijednosti još uvijek vjeruju u ljubav. Kako jadno. Skupa sa svojom gospođom uživam u romantičnim komedijama, a 'Love actually' imam na DVD - u i pogledam ga minimalno jedanput godišnje. Iako krhak, mekan i ovako ranjiv i dalje smatram da su apsolutno svi pisci ljubavne proze i poezije najčešće gubitnici. Zaljubljen si, ona te ne šljivi i sad imaš viška vremena pa svu svoju bol prebacuješ na papir. Koga briga? Znam ja da su zahvaljujući toj boli nastala mnogobrojna umjetnička djela, ali čim shvatiš da iza tih redaka stoje većinom nesretni ljudi oduševljenje nekako splasne. Ljubavnu poeziju ću priznati tek onog dana kad izađe zbirka pjesama Rocca Siffredija. Današnja epizoda trebala je biti podijeljena u dva dijela. Prvi dio trebao je biti posvećen ženama koje su me oduvijek fascinirale, a drugi onim ostalima. Da jedna epizoda ne bi ispala prevesela, a druga premorbidna literarni gemišt bit će puno, puno bolja opcija. ISKUSNE ŽENE OGROMNOG SEKSUALNOG NABOJA Vjerujem da je svaki normalan čovjek u svojoj dvadesetoj maštao o nekoj finoj, zgodnoj, iskusnoj i duplo starijoj gospođi koja bi mu otkrila jedan sasvim novi svijet tjelesnih čuvstava i isisala ga do kraja. Kako me je prije mjesec dana posjetio moj prijatelj Mali osvježili smo sjećanje na jednu davnu njegovu ljubavnu avanturu. Avanturu koja je nedavno dobila finale od kojeg sam se skoro izrigao od smijeha. Mislim da sam tu epizodu već prije spominjao, ali finale je jednostavno moralo osvanuti na 'SPIG' - u. Dakle, moj prijatelj Mali je sa svojih 20 i nešto radio kao obični fizički radnik. On i meštar stavljali su keramiku nekoj dobrostojećoj gospođi podno Velebita. Njen je suprug bio neki bogati djedica koji je erekciju najvjerojatnije postizao vrlo, vrlo rijetko. Gospođi su iz očiju virili svi vrazi ovog svijeta i odlučila je zavesti mog druga. Jedan vikend meštar je otišao doma u Rijeku, a Malom se nije dalo i ostao je prenoćiti kod gđe u jednoj od milijun soba njene lijepe kuće. Ona mu je, zapravo, to i sama predložila. Mislio je navečer malo izaći vani, prošetati, zapaliti, popiti koju pivu i poći leći. Kako je gospođa bila zagorjela, a Mali joj se dopao predložila mu je da izađu zajedno. Njemu je to bilo sasvim OK iako je bilo više nego očito da se stara zatreskala do ušiju. Izašli su na piće i nekoliko sati poslije moj je siroti prijatelj ni kriv ni dužan ležao na nekoj skrivenoj plaži dok je gospođa skakutala na njegovom ružičastom poniju. Malom je jedini crnjak bio da ne bude na visini zadatka pa je pribjegao spasonosnom rješenju za koje i dan danas tvrdi da je funkcioniralo. Za vrijeme trajanja koitusa u glavi je rastavio i sastavio cijeli motor od stojadina i na taj ga način uspješno priveo kraju. Seks, ne motor. Nastavili su se viđati i nakon toga, a jedne večeri me posjetio oko 23.00 sata i izgovorio najlegendarniju rečenicu svih vremena. Ja sam ležao na kauču i gledao neki zanimljiv film čija se fabula vrtjela oko dva naga Teksašanina koji veći dio filma provode kraj bazena u društvu dvije nage plavuše. Zvrrrrrrrrrrrrrrr! 'Netko je pred vratima', rekao bi Samuel Beckett. Pogledao sam kroz špijunku. Mali! Ozarena lica, nasmijan. Bilo je očito da je friško izjeban. Tad je izgovorio tu kultnu rečenicu koju nećete naći niti u jednom leksikonu hrvatskog jezika. 'Znaš šta ima novo?', pitao je. 'Šta?', protupitao sam. 'Pušen mi je kurac!' Vjerujem da svi hrvatski jezikoslovci od stoljeća sedmog nikad nisu upotrijebili ovaj trpni oblik glagola 'pušiti'. Možda zbog toga i što neki od njih to nikad nisu ni doživjeli. Finale ove priče je totalni kaos. Mali se još neko vrijeme viđao sa gospođom, a onda se iz Njemačke vratio suprug i veza je okončana. Puno, puno godina kasnije on je tu svoju priču podijelio sa jednom djevojkom. Ova ga je pažljivo slušala i u jednom trenutku joj je proradio kliker. Pa ona tu ženu zna! Nakon rešetanja pitanjima cura je sklopila mozaik i shvatila da joj je gospođa ni manje ni više već - njena susjeda. Rečenici koju je izgovorila smijemo se već mjesec dana. Pazite sad:'' Pa ne mogu vjerovat', ti si jebo tetu Vericu!'' Kad čuješ da je na tebi sjedila 'teta Verica' imaš osjećaj kao da si vodio ljubav sa kumicom koja ti je jutros prodala špinat. Strava! ŽENE KOJE SU ČISTO, ISKONSKO ZLO Svaka žena je lijepa na svoj način. Tu sam mantru čuo već nebrojeno puta i ne slažem se s njom. Postoje žene koje ne da nisu lijepe već imaju takvu narav na kojoj bi im i dr. Mengele pozavidio. Vjerujem da svatko od Vas pozna neku kučketinu koja se uklapa u gornji opis. Prije nego ispadnem muška, šovinistička svinja volio bih za početak spomenuti gospođu čije se lice već godinu dana ne skida s malih ekrana. Budući da smatram da sam zeru inteligentniji od onih koji se sa mnom eventualno ne slažu upravo me hvata panika kad vidim koliko se zla, laži i licemjerja krije u tom stvorenju i koliko je zabrinjavajući broj ljudi koji to ne primjećuju. Ili primjećuju, ali ne žele primijetiti. Jedna od najdivnijih osoba te vrste svakako je moja bivša susjeda. Debela, nelijepa i bezobrazna gospođa ogromnih grudi i velike dioptrije. Nosila je one zatamnjene cilindrične naočale, a lijepu rupicu na bradi nije imala jer joj je brada bila spojena sa vratom u onaj gušavi podbradak. Psovala je kao kočijaš. Njen fizički izgled i ne bi toliko bio bitan da nije bilo te njene odvratne naravi. Muž joj je bio pomorac. Časnik stroja i u vrijeme socijalizma kad nam je svima bilo dobro njima je bilo još malo bolje. Sjećam se da su prvi u zgradi imali video i nama mulcima to se činilo ... a šta'š pričat ... Priča je klasična. Već ste je stoputa čuli i Severina je inače propagira na svojim koncertima kao današnji model poželjnog ponašanja. Cure, budite drolje, pokupite svojim momcima i novce i kartice i ogulite ih do kože. Budući da se u ovom kontekstu misli na muškarce tipa Ante Gotovac možda Severina i nije toliko pogriješila ... ma, zapravo, kladim se da Ante nije sedam dana pojeo ništa toplo, onako sa žlicom, pa možda nije baš najsretniji primjer. Uglavnom misli se na - zlatnu mladež! Vratimo se na početak priče. Kao i svaki normalan muž moj je bivši susjed ostavio ženi punomoć na svoj bankovni račun i dok se topio po morima ona je nestašno isušila račun i .... he, he, svi Vrazi u njoj ... ostala - gravidna! 'Honey, I'm home!', a honey skotna - pitaj Boga s kim. O, jebem te živote! Divim se ljudima koji u tom trenutku zadrže dostojanstvo i hladnokrvnost budući da je umjesto klaonice došlo do kulturne rastave. Njezin preljub i trudnoću nitko od nas nema pravo kritizirati, ali kad znam da je muž bio skroz OK tip i da mu je pokupila sve pare moje je mišljenje sasvim drukčije. Kolumnistice ženskih magazina bi u njenoj nevjeri vjerojatno nastojale pronaći neke dublje motive te je opravdati, ali ja sam i dan danas mišljenja da takve gospođe treba politi benzinom i jednostavno - zapaliti. ŽENE SA STAVOM Žene bez stava su one krepaline koje kad se rukuju imaš osjećaj kao da ti je u ruci mrtva lignja. Ženama bez stava se zna da su žive po tome što im kuca srce, a inače im je sve glupo, o ničemu nemaju bogznakakvo mišljenje i njihova biološka funkcija je da se udaju, rode djecu i umru. Umru doslovno jer su inače umrle u ranom djetinjstvu samo te činjenice cijeloga života nisu bile svjesne. Za razliku od ovih djevojaka postoje i žene sa stavom. Kučke s mudima. Obožavam ih. To su žene! Najbolji primjer kako to izgleda kad žena ima stav osjetio je na svojoj koži jedan moj pajdaš iz Rijeke. Čovjek je od srednje škole hodao sa jednom djevojkom. Znate ono, upoznali se sa 17, i njoj i njemu prvi puta, ljubav veća od neba. Vremenom se upoznaju i roditelji, a najbolji pokazatelj koliko je sve skupa otišlo kvragu je kad Vam majke počnu razmjenjivati recepte. Jednom prilikom objasnio mi je kako se zna da je ljubavna veza prešla u monotoniju. Dakle, na početku veze nalazite se na Korzu, ti se tuširaš, briješ, uljepšavaš, češljaš, oblačiš najljepšu košulju i tako to ... Nakon 6 - 7 godina sjediš s njom na kauču i najnormalnije prdneš bez imalo srama. Čak se malo nagneš i podigneš guzicu da se jače čuje. Njihov je odnos bio vrt pun ruža, a kad bi se i posvađali on bi zaurlao, ona bi se rasplakala i povukla, a onda bi je on tješio što bi redovito završilo seksom. Pravi balkanski mužjak. I onda je jednog dana njihova veza - ne'moš vjerovat' - pukla. Matere ostale bez novih recepata. Šta sad? Quo vadis? Sreću je našao u jednoj novoj djevojci koja po naravi s njenom bivšom nije imala apsolutno ništa. Prvih godinu dana bilo je češljanje, uljepšavanje, uređivanje ... sve do prve svađe. Nemam pojma oko čega su se posvađali samo znam da je on po već ustaljenom receptu zaurlao kao da ga kolju očekujući kako će ženka otići u svoje odaje sa suzama u očima. No, desilo se nešto sasvim neočekivano. Umjesto tužnog cvileža njegova je nova djevojka sa objema rukama lupila o stol i zaderala se još glasnije:''Ma na koga ćeš se ti derat' pizda ti materina?'' Ovaj je ostao 'paf' - pa dobro ajde, šta sad. pa nije, pa nisam, ovo, ono .... Izgledao je kao ono kad se pišo stisne i uđe u se kad mu je zima. Žene sa stvaom - to je to! ŽENE SA SMISLOM ZA HUMOR Humor je usko povezan sa inteligencijom. Od ljudi koji nemaju smisla za humor gori su jedino oni koji misle da ga imaju. Jednom sam tako bio primoran slušati jednog starog Zagorca za kojeg su mi mjesecima govorili da je vicmaher i jako, jako duhovit. Kad je počela serija viceva o Bobiju i Rudiju, o Titu i Hitleru, o Milki Planinc i štajaznam ... zamalo su me oblile suze. Junakinja ove priče spada u žene sa smislom za humor. I to kakav humor. Znači, jedan je moj poznanik skupa s društvom sjedio u kafiću. E sad, dal' je konobarica nešto zajebala ili je on samo htio ispasti frajer ja stvarno nemam pojma, ali situacija je tekla otprilike ovako: U jednom trenutku pred punim štekatom on je njoj onako bećarski dobacio: 'E moja mala, da mi je tvoja glava samo jedan dan da se malo odmorim!'' Kraljica se samo okrenula i mrtvo hladno odgovorila: ''Onda bi pola dana trebao pušiti kurac!'' Osjećao se poput šupka. Kako i priliči. Drugi primjer dogodio se jednom prilikom u riječkom prepunom gradskom autobusu. Vruće za popizdit'. Neki krkan u košulji sa onim krugovima znoja na pazuhu stoji na sredini busa i drži se za šipku. Ispod njega stoji neka studentica i glava joj je točno u visini tog kruga od znoja. Mala je trpila, trpila, trpila, a kako je bila prevelika gužva nije se mogla maknuti u drugi dio busa. U jednom trenutku ga je zamolila: - Oprostite, možete li malo spustiti ruku? On ju je pogledao u čudu i pitao: - A zašto? Na to je ona malo naprćila nos, nasmiješila se i dodala: - Paaaaaa, smrdi! On je na to ljutito rekao: - Pa smrdi tebi i pička pa nikom ništa. Putnici su se počeli smješkati i meškoljiti našto je cura rekla: Da, ali ja tebi nisam pičku pod nos stavila! ŽENE KOJE SE ČUJU Postoje žene koje ne drže do sebe. Raščupane, masne kose, neurednih noktiju, nikakvog samopoštovanja ... tzv. štrace. Nisu mi baš drage, ali mislim da se ispravnim timarenjem i takve osobe mogu dovesti u red. Puno, puno gore su mi one koje misle da su dobre pičke, a smrde po znoju. I da bi stvar bila bolja još se urede i nasprejaju. Još te gledaju te onako s visine jer su one, kao, dobre pičke. Ako ste se ikad vozili u vozilima javnog gradskog prijevoza u društvu takvih osoba znate o čemu pričam. Sedam ujutro, autobus pun kao šipak, a maca smrdi kao rendžer Nevade. Znači ako se kojim slučajem i oprala ona je onu usmrđenu robu obukla na se ponovno. I još se naparfemirala jer ona je, jel'te, dobra pička. Znoj plus parfem jednako ... bosom nogom u golu guzicu. Da se što jače čuje. ŽENE OD KOJIH TLO JEDNOSTAVNO ZADRHTI I za kraj današnje epizode ostavio sam jedan detaljčić koji ni deset godina kasnije samom sebi ne mogu objasniti. Zbilo se to daleke 2006. Ljeto, more, cice, u zraku miris krema za sunčanje. Kolega i ja na radnom mjestu. Jutro je. Vrijeme marende. Dogovaramo se hoćemo li mortadelu ili šunku de luks. U tom trenu se dogodilo ... Otvorila su se vrata i prema meni je krenulo nešto što ni dan danas ne mogu opisati. Dole neke vruće hlačice, gore kupaći, namazana nekim finim uljem. Vjerujem da bi u filmu ova scena bila prikazana u slow motionu. Došla je do mene i pitala 'Prego, neka ulica kurac - palac ...'' Talijanka. Ja je gledam u oči, u usne, u cice i osjećam kako se nešto čudno događa. U glavi, normalno. Iako mi se zapleo jezik, uspio sam izbebeljiti nešto - pola na talijanskom pola na engleskom. Ta vila u ljudskom obličju se ljubazno zahvalila i krenula prema izlazu. Ispratio sam je pogledom sve dok nije zamakla iza kantuna. .... Kolega se za to vrijeme davio od smijeha. Gledao je u moju zbunjenu teleću facu, ali malo kasnije se isto složio se da je to što smo upravi vidjeli Božje čudo. Nitko ne može biti toliko zgodan, napet, sladak, seksipilan, simpatičan, jebozovan, bezobrazan, smišan, a da se u to nisu umiješale neke više sile. EPILOG Inače, navodno postoje muškarci u vezi ili u braku koji tvrde da se apsolutno nikad ne okrenu za zgodnom ženskom na ulici. Ja osobno u to ne vjerujem, ali ako je istina ne smije ih se žaliti. Bolest nije nitko kupio. I za kraj ide himna svih žena sa stavom. Rijetke su pjesme u kojima ostavljena strana umjesto da žali, cvili i mijauče skupi hrabrost i svojoj bivšoj ljubavi kaže: 'Odjebi, jadniče!'' kako i dolikuje. Zato je ovo za me bila i ostala jedna od naših najboljih pjesama ikad. |