SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 28.10.2014.
KAKO JE TETA WIND DOBILA DRUŠTVO
|
Onaj koji gleda filmove (OKGF), novo ime na blogovskoj sceni. Blog posvećen filmovima. Fino, pismeno i temeljito. I znalački. Ne znam čovjeka, ali vidim da je OK jer za pisati ovako nešto trebaš: a) stvarno voljeti film b) biti malo lud Link je tu lijevo odmah ispod gospodične Wind pa zavirite. Meni je više nego zanimljivo iako je zadnji film koji sam gledao 'Rocky 4' u riječkom kinu 'Partizan' (humor, isforsiran i dozlaboga loš ... zapravo ni h od humora, humora ni u tragovima). Volio sam čitati pokojni 'Hoolywood' koji je propao skupa s video klubovima. Blaženo doba piratluka. Sjećam se scene iz drugog srednje. Pričalo se da je Spilberg snimio film o nekom parku s dinosaurima i taman je u to vrijeme imao svoju američku premijeru. Nekoliko dana kasnije moj šulkolega koji je živio u Šumcima (dio Rijeke do kojeg je vozio prigradski autobus čija bi se škripa kočnica čula 200 metara prije crvenog na semaforu) došao je u školu i rekao: 'Sinoč sam gledo Đurazik park!' 'Šta si gledo?', pitali smo unezvjereno. 'Onaj Spilbergov s dinosaurima. Dobar je, al se slabo vidi.' Bila je to jedna od onih videoteka koje su nicale kao gljive ...(zašto nemaštoviti ljudi koriste uvijek iste, uniformirane poredbe? Evo sad ću ja probat smislit nešto novo. Znači videoteke su nicale poput praznih stanova u Pripjatu nakon černobilske katastrofe - ako je nekom ovo glupo nek se ništa ne brine jer stvarno je), dakle bila je to jedna od onih videoteka prepunih piratskih kazeta sa filmskim hitovima koji su se upravo vrtjeli u Eleju. 'Jel' titlovan?', pitali smo. 'Je, preko kineskih znakova ide srpski prijevod.' Ovim putem pozdravljam cara (ako ga u međuvremenu nisu ubili u sačekuši) koji je 5 - 6 dana nakon američke premijere nabavio preko naših nesvrstanih kineskih prijatelja trećerazrednu kopiju 'Jurskog parka' titlovao je i plasirao do opskurnog video kluba u riječkim Šumcima karakterističnom po fasadi uređenoj tzv. špricom (na lopatu cimenta ide lopata spržine pa se to dosta razrijedi te kratkim trzajevima iz dlana fanglom nabacuje na zidnu površinu kao priprema za žbuku do koje dosta često nikad ne dođe. Ljepota špric fasade je kad je oličiš bijelim fasadeksom pa to onda liči na vraga crnoga) Inače jednom je Jurica Pavičić zgodno primijetio da je svo dalmatinsko prokletstvo u onim željeznim armaturama koje strše iz betonskih ploča na kantunima kuća. Znate ono, dignu se četiri zida, kroz sredinu ide hodnik u kojem možeš igrat nogomet, na kraju hodnika je zahod u kojem vrata lupaju o wc školjku, s desne strane je spojena kuhinja i dnevni boravak u kojem zrak uvijek ima blagu aromu prčevine, a slijeve su strane dvije sobe. Nakon što se nalije ploča, nakon što jaganjac utihne i nakon što plate dvi gajbe pive ljudi se raziđu, a kućevlasnik gumom polijeva ploču da ne ispuca. Pogled mu stalno leti na pola metra visoka kutna željeza ostavljena u kantunima za danas - sutra podizanje kata, puste apartmane .... Kad drugi put budete prolazili kroz Dalmaciju uočit ćete bezbroj takvih kasarni pod pločom sa tim tužnim željezima koja nikad neće dočekati da ih zaliješ betonom. Bilo kako bilo, poveznica za OKGF - jev blog je tu, post je ispao odlično s obzirom da mi ni na kraj pameti nije bilo pisati ga i tako to ... Za kraj jedna prigodna pjesma (nemam pojma koja, ali ću malo pročačkati po youtubeu) DVIJE MINUTE KASNIJE ... Film, sedamdesete, funky ... a što drugo nego Lalo Schifrin (koji je prije nekoliko godina imao veliki koncert u Zagrebu i kad sam to telefonski saopćio mom prijatelju Govnjareviću on me nije najbolje razumio i zapitao:''A tko ti je taj Vlado Šifrek?) Vidiš jednu epizodu bih mogao posvetiti filmskoj glazbi. To mi super ide. Evo još jedna tema koja razvaljuje. BONUS TRACK: Zahvaljuejm se uredništvu što je OKGF završio na naslovnici jer je čovjek to i zaslužio. Inače, 'SPIG' je odaaaaaavno jedan čovjek, a ne množina. Srdačno Vas pozdravlja Maurice Spigorovsky Laku noć! |