SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 07.10.2014.
CROATAN INDIANS
|
Indijanci imaju profinjenu maštu, obogaćenu pjesničkom sugestivnošću. Izvlače metafore iz oblaka, iz godišnjih doba, iz leta ptica, iz životinjskog i biljnog svijeta: jednom riječju izražavaju čitavu rečenicu, i jednim samoglasnikom su sposobni obuhvatiti značenje čitave misli i još uspijevaju spojiti različite pojmove pomoću jednostavnog mijenjanja tona. Mogla bi se napisati izvanredna knjiga prevodeći samo indijanska imena njihovih mjesta npr. Norridge - wak što znači 'račići koji su se sakrili u stijenu tako da se čini da tamo ništa nema i gdje je voda ustajala' ... JAMES FENIMORE COOPER američki pisac (1789 - 1851)  PROLOG Dubrovačke karake pod zastavama Libertasa i svetog Vlahe (Englezi su ih nazivali argosy), svrstane su među najveće i najsigurnije jedrenjake svoga doba. Dubrovački su brodograditelji bili izuzetno vješti tako da su u 15. stoljeću počeli graditi karake koje bi na sebi imale i po 40 topova, posadu od 140 mornara, mogle su prevoziti i do 1000 vojnika, a nosivost tereta bila je 900 tona. Po sredini broda imale su čak i pravi, pravcati bunar. Zanimljivo je kako jako malo ljudi zna što se dogodilo 1541. kod rta Hatteras u američkoj saveznoj državi Sjevernoj Karolini. Čudno, ali istinito. Budući da mi je moj dragi susjed Željko iz Zagreba upravo danas donio jednu simpatičnu knjigu nakon listanja samo par stranica u glavi mi se sklopila čitava današnja epizoda. Iako joj to nije bila namjera knjiga me nekim svojim podacima uspjela dobro zabaviti. Ovo je vrh vrhova. Dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' - a! TKO SMO, ŠTO SMO, KUDA IDEMO O genetskoj slici, postanku i migracijama Hrvata danas se zahvaljujući vrijednim znanstvenicima više, manje zna sve. Puno prije nego je Sanader u osobnom automobilu iz Hrvatske pokušao pobjeći preko Slovenije i puno, puno prije nego je najčuveniji hrvatski emigrant i terorist Zvonko Bušić počinio samoubojstvo jer mu je '„lakše bilo sanjati slobodnu Hrvatsku nego izdržavati hrvatsku zbilju' vrijedni genetičari su otkrili da (odlomak slobodno preskočite): “... Nadalje, moguće je da su R1a-M17 linije u Hrvatsku došle iz sjevernog dijela istočne Europe kao dio šireg procesa koji je započeo s rasprostranjenjem tzv. kulture vrpčaste keramike, tijekom bakrenog i brončanog doba (prije 5200 – 4300 godina) sve do skorih ekspanzija Slavena. Pojednostavljeno, u periodu od prije 5000 godina pa sve do današnjeg dana (uključujući i migraciju Slavena) haplogrupa Hg Hg R1a1a*-M17/M198 je kod muškaraca današnje Hrvatske prisutna u oko 30% slučajeva. I to je to, ni manje niti više. Kao što je i inače slučaj u znanosti, rješenje jednoga pitanja otvara mnogo novih i u pravu su oni koji (se) pitaju kako sada u Hrvata povezati razmjeno tako malo Hg R1a1a*-M17/M198 (koja uključuje i genetski fond koji je pristigao migracijom Slavena) s potpunošću slavenskoga jezika i kulture i koji je odnos genetike, jezika i kulture u definiranju nacionalne pripadnosti ...'' Eto, prosto k'o pasulj! Za one kojima je ovaj tekst razumljiv kao meni objasnit ću da se termin 'haplogrupa' koristi za SNP/polimorfizam jedinstvenih osobina (UEP) mutacije koje označavaju grupu kojoj kolekcija potencijalnih haplotipa pripada. Inače, najveća ljepota izučavanja genetike je u tome što je u konačnici nebitno da li si kao zasebna individua govno od čovjeka ili ne. Genetiku to ne zanima. Đubre ili ne. Genska šifra ti je OK. ČEMU OVAJ IZUZETNO GLUP UVOD? Pa eto, odvajkada je poznato da će svakom od nas biti drago kad na vijestima čujemo da je štajaznam, neki Steven Blaskovich iz Adeleida pobijedio u brzom jedenju safalada. Za tri minute pojeo je 30 komada, pobijedio, nakon sučeve zviždaljke povratio, završio u bolnici i jedva ostao živ. Njegov čin je totalna debilana, a mi, eto, ponosni. Upravo zbog toga apsolutno opravdavam Splićane kad nas je u kolovozu 2008. Blanka Vlašić osramotila na Olimpijadi u Pekingu. Čekali smo zlato, čekali smo svjetski rekord, čekali smo lovorike, a ono ništa. Najobičnije srebro. Ne'š ti - druga na svijetu. Nacija zavijena u crno. Nema spektakularnog dočeka. Nema bakljade. Cura se mora opravdavati. Kome, srce ti jebem? Jebo te, kakav narod! Daljnji tekst nekog će ispuniti ponosom, a meni je sve to skupa jako, jako zabavno. Provjerite zašto. VRIJEME JE ZA POČETAK DANAŠNJE EPIZODE ... 1492. Kristofor Kolumbo kreće na put prema Indiji brodovima Pinta, Nina i Santa Maria. Vangelis sklada odličnu glazbu, a među posadom su ... taratrataratararaa ... dva Hrvata. 1541. Dubrovački kapetan Đuro Lovrić sa dvije dobro opremljene karake dolazi do rta Hatterasa u Sjevernoj Karolini. Doživljavaju brodolom. 120 članova posade se uspjelo spasiti i domoći otoka Roanoak. Nailaze na Lumbee indijance i indijanke i ... svi vrazi u njima. 1584. Četrdeset i nešto godina kasnije na isto mjesto doplovljava engleska ekspedicija pod vodstvom kapetana Phillipa Adamsa i Arthura Barlowea. Kod rta Hatterasa nailaze na bjeloputu indijansku djecu i mladiće iz plemena Croatana. Domicilno stanovništvo im prepričava da su prije više godina već vidjeli bijelce kojima su se brodovi razbili o hridi i koji su ostali živjeti s njima. Iz obližnjeg šatora čuje se uzdisanje napaljene indijanke. Kapetan Barlowe zapisuje da su Croatan indijanci promoćurni trgovci i dobri poznavatelji bjelačkog oružja što dodatno potvrđuje njihov raniji susret s Europljanima, a od svih indijanaca jedini uzgajaju vinovu lozu. Englezi tijekom svojeg dvomjesečnog boravka osnivaju koloniju, ostavljaju skupinu naseljenika i na povratku sa sobom vode dva Croatana, Mantea i Wanchesea. Ova su dvojica fascinirala London brzim učenjem jezika, a na povratku u srpnju 1585. događa se nešto što je u knjizi spomenuto onako ovlaš, a mene je oduševilo. Dakle, na povratku u Ameriku Englezima je nestao neki skupocjeni srebrni pribor za jelo. 1936. Sad skačemo par stoljeća u budućnost i nalazimo dubrovačkog doseljenika u SAD gospodina Josipa Cuculića koji se intenzivnije pozabavio Croatan indijancima. U čikaškoj biblioteci nalazi neku staru knjigu onovremenog američkog pomorskog časnika i uočava bezbroj izvrnutih riječi hrvatskog porijekla. Slijedi urnebes! chowan - čoban matoaka - stara djevojka, matorka (mada mi, šjor Cuculić ovo zvuči više srpski, ali šta je tu je) pokochen - pokošena livada strachey achanahawen - strašni kamen, hrid na kojoj su razbili brodovi werowance - vjerovanje nause - naše chinikika - lula za pušenje duhana od koje se kiše (čini kihat') Caloosa - ime plemena Kaluza koje je živjelo u močvari, kaljuži i moj osobni favorit: Legenda Croatan indijanaca o njihovom porijeklu kaže da je veliki duh Manitou pozvao bijelog proroka s istoka pa su s oceana jednog jutra doplovili brodovi čiji se bljedoliki vođa zvao Wissakae Yunoke (visoki junak) te je naučio indijance moralu, časti i raznim vještinama. ZA ONE KOJI ŽELE ZNATI VIŠE ... Za kraj evo još malo kopipejsta s wikipedije  Sjeverna Karolina im je dala poseban legalni status, uključujući i pravo da imaju svoje vlastite škole. Prva njihova škola 'Croatan Normal School' otvorena je 1887. u Pembroke-u u Sjevernoj Karolini. Danas je to 'Pembroke State University'. Danas su najveće samostalno pleme istočno od rijeke Mississippi, prema popisu iz 1990. bilo ih je 48.000. Oni čine najveću indijansku grupu bez rezervata i mnogi žive i rade od zemlje. Lumbee ili Croatan Indijancima odbijen je federalni status 'Indijanskog plemena' zbog visokog postotka miješane krvi, kako one iz drugih plemena tako i crnačke. Lumbee su naime bili poznati po tome što su pružali utočište izbjeglim crnačkim robovima. Lumbee su danas organizirani u više plemena, to su: Kaweah Indian Nation iz Sjeverne Karoline, pleme United Lumbee Nation of North Carolina and America. Ovdje treba napomenuti i da se ostaci Cheraw Indijanaca prodaju pod Croatane nazivavši sebe Lumbee Tribe of Cheraw Indians. -Henry Berry Lowrie nazivan "Indian Robin Hood", njihova poznata ličnost iz (1860-tih) ima među ovim narodom status narodnog heroja. Bio je kako kažu 'veliki bandit'. Njegova obitelj porijeklom iz Virginije bila je poznata po gradnji cesta. Njegovo ime danas nosi cesta Lowrie road u Sjevernoj Karolini. Za sam kraj ove lude priče svim Croatan indijancima, njihovim budućim i sadašnjim štovateljima poklanjam jednu lijepu pjesmu. Njen tekst ide otprilike ovako: Ananau, ananau Nispaniwashkanky Ńuqallapińam chay ńa wiky. Ananau, ananau Nispaniwashkanky Wińaypaqchum ńuqa qawasqaiky May runallam kakuchkanky Kaycunallapy waqanaypaq. Wańuptyqa ńakawanky Manam munanichu chay pasayta. a u slobodnom prijevodu s indijanskog bio bi: Mislili su neki, već nas neće biti. Ni veselje svoje nisu znali kriti Raselit nas triba da nas manje ima, Nisu tu ni bili tad će reći svima. Nek tuđinu grizu, roda znati neće Bez jezika narod nema više sreće Djeca roda povist neće znati Potom svoj na svome neće bit Hrvati Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Varaju se i ne misle tako Što se krvlju brani, ne pušta se lako. Tko na tvrdoj stini svoju povist piše, Tom ne može nitko prošlost da izbriše, Mi smo tu odavna svi moraju znati To je naša zemlja, tu žive Hrvati Uživajte: |