SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 02.09.2014.
NEUKUSU TREBA REĆI NE
|
SAŠA Đ bubnjar fantastičnog šibenskog eksperimentalnog benda 'Fogsellers', moj radni kolega i prijatelj 30.07.2014. 16.30. - Alo! - A di si Igore, šta ima? - A evo radim, nema baš neke gužve. - Ma slušaj, došli bi večeras na 'Disciplinu', a ne znamo kakvo je vrime, pa ni sami nismo pametni. - A šta ja znam. Maloprije je padala kišica, a sad je granilo neko sunce, ne znam šta bi ti reka. - A ništa, zvaću te malo kasnije. - Može, aj bok. - Bok! TINO B. Basista grupe 'Soul hospital', jedan od najvećih dalmatinskih kolekcionara funk i jazz albuma i moj dobar prijatelj PAR MJESECI PRIJE - Sinoć smo bili u Splitu na 'Disciplini'. - I kako je bilo? - Ludilo, dovešćemo ih na festival. - Ozbiljno, a u kojoj postavi sad sviraju? - Bas, bubanj, usna harmonika i pjevačica. Ludilo, kažem ti ... --------------------------------------------------------------------------- Dame i gospodo, dobrodošli u novu epizodu 'SPIG' -a! Prva priča na Blogu.hr koja će od prvog do posljednjeg slova biti spojena na distorziju. Žestoko, ludo i beskompromisno! Takvo nešto se ne događa svaki dan. Ante Tomić je jednom prilikom napisao da čovjeku starenjem i sazrijevanjem glazbeni ukus prije ili kasnije mora postati sve mekši i mekši. Uz dužno poštovanje g. Tomiću (i njegovim mjesečnim primanjima, normalno) nakon legendarnog 30. srpnja i murterskog ukazanja Koje i Discipline Kičme ova teorija zauvijek pada u vodu. Bar meni. Bila su to dva sata čiste stopostotne buke. Klipovi na youtubeu su OK, ali to se može doživjeti jedino uživo i nikako drukčije. Pravi, pravcati zid od buke! Buke, ali ne buke kao neugodnog iskustva već buke koja tuče direktno u želudac, buke koja diže adrenalin do neslućenih granica i jedine buke na svijetu za koju ću uvijek reći: - Hoću još! .............................. O 'Šarlu Akrobati' i debi albumu se zna više manje sve. Zato faktografiju preskačem. Jedino što vrijedi napomenuti je da je njihov debi album 'Sviđa mi se da ti ne bude prijatno' daleke 1983. nakon što su ga odbile sve ondašnje diskografske kuće, objavio slovenski 'Helidon'. Na brdovitom Balkanu je uvijek bilo teško biti ispred svog vremena. a još teže je biti svoj. Zato Koji skidam kapu do poda. ''... Veličanje prošlosti zbog prošlosti same najmrža je odlika odrastanja i starenja. U slučaju Discipline Kičme veličamo zvuk snimljen u vremenu od Šarla Akrobate do novog naraštaja Disciplin A Kitschme. Ono između je kult. Zaraza koja je poharala generacije. Umotvorina i rukotvorina čovjeka dovoljno lucidnog, arogantnog i drskog da spoji funk, hip hop, dance, punk noise i hard rock u eksplozivno ritmičnu glazbenu podlogu na koju će lijepiti efektne i bezvezne onelinere ...'' ANĐELO JURKAS, 'BEZ ROCKA TRAJANJA' ................................. Saša Đ. 30.07.2014. 17.30 - Alo? - Alo, momče, kako je? - A evo starče, ne znam šta bi ti reka. Od Kornata se nebo toliko crni da bi mogla pasti pljuščina samo takva. Rekli su da će ako bude nevera prebaciti sve unutra u 'Lantanu' (murterski beach bar op.a.), a ne znam vidićemo - A ništa, javim ti se malo kasnije. .................................. '' ...Ovo je jedan od najboljih albuma u regiji ikad ('Nova iznenađenja za nova pokolenja', 1991.), album koji sam u svom muzičkom odrastanju možda i najviše slušo. Kad poslušate muziku iz tog vremena i neko Vam iznenada pusti ''Buku u modi'', ''Zar je to sve'' ili bilo šta s tog albuma, jednostavno osjetite koliko je ovaj album bio ispred svog vremena. Zeleni Zube, bravo! EDO MAAJKA ................................... Početkom devedesetih Koja odlazi u London. Svira instrumentalni rhythm&blues i polako okuplja ekipu za sasvim novi projekt pod nazivom Disciplin A Kitschme. U proljeće 1996. izlazi im za vlastitu diskografsku kuću 'Babaroga records' maxi single pod nazivom 'Have you ever heard of any rhythm / I've got those technicolor eyes'. U londonskim alter krugovima u to vrijeme slovili su za kultne figure. Jedan od najzanimljivijih podataka vezan za to razdoblje je to da su njihove nastupe redovito hodočastili stanoviti Ed Simons skupa s prijateljem Tomom Rowlandsom. Budućim 'Chemical Brothers', kako urbana legenda kaže, njihov prvi hit 'Block Rockin Beats' iz 1997. neodoljivo podsjeća na Kojin stil i njegove bas linije (vidi gore) Sam Koja je izjavio da je ovu dvojicu redovito viđao na svojim koncertima i da je svjestan da je sličnost više nego očita, ali isto tako i da mu se nije dalo zajebavati sa advokatima i tužbama. Bjelosvjetske lopine. ................................ Saša Đ. 30.07.2014. 18.45. - Alo? - Igore, šta ima? - A šta ima, ne znam šta bi ti reka. Ope' granilo sunce. Nebo se plavi ka da je prvi dan prolića. Ako mene pitaš, dolazite vamo pa neka bude šta bude. ..................................... '' ... Što se tiče religije, imam stalno isti izvor - Jimi Hendrix. Život ima smisla ako si njegov obožavalac ...'' KOJA u ROLLING STONE - u. Od koncerta Discipline Kičme na murterskoj Čigrađi prošlo je malo više od mjesec dana. Bas spojen na distorziju, fuzz, flanger, wah wah i pitaj Boga što sve još ne još uvijek mi ne izlazi iz glave. Onom tko to nije vidio i čuo - tople preporuke. Ja, npr. zahvaljujući koncertu već tjednima u autu vrtim kompletnu diskografiju Jimi Hendrixa jer Kojina svirka i koncepcija i nije ništa drugo nego čisti, stopostotni Jimi. Za nenaviklo uho ta vrsta izričaja je i dan danas nešto progresivno i nesvarljivo i tijekom cijelog koncerta pokušavao sam zamisliti kako je to moralo izgledati kad je prije skoro pola stoljeća Jimi žario i palio. U vrijeme 'peace brothers' euforije čiji su simbol bili akustične gitare, usne harmonike, cvjetni vjenčići, brdo droge i neoprani pazusi pojavljuje se manijak koji će u glazbenu povijest zauvijek ostati upisan kao čovjek na čijem je debi albumu skoro sve bilo apsolutno novo. Od sviranja gitare, pjevanja, ritam sekcije .... Kreativno ludilo u svom najluđem obliku. Uz dužno poštovanje čitateljima 'Total guitar' magazina i njihovom svojevremenom izboru 'Whola lotta love' kao najboljeg riffa svih vremena 'SPIG' - ov izbor je ipak malo drukčiji. Jebi ga, stvarno nisam mogao odoljeti. Saša Đ. 31.07.2014. ( dan posli ) - Stari, tako sam se veselija tom koncertu i mogu ti reći da mi je bilo prva liga. EPILOG I dok je stanovita gospođa prešla brojku od 19 milijuna klikova i dokazala da zdrav razum na ovim prostorima polako, ali sigurno tone u zaborav dobro je znati da još uvijek postoje ljudi poput Koje. Njegovu glazbu možeš voljeti ili ne, ali ostaje činjenica da mu se ime uvijek izgovaralo sa strahopoštovanjem. Upravo zato guštam kao prasac što je Festival slobodne glazbe (FSG) u organizaciji male grupe glazbenih entuzijasta i meni osobno jako dragih ljudi na tamo neki otok Murter doveo dva najveća imena koja su ikad djelovala na ovim prostorima. Zahvaljujući njima imao sam čast upoznati obojicu.  I jedna crtica za kraj. Uz gornju fotografiju vezana je jedna odlična anegdota. Kod nas u Dalmaciji u dva sata počinje popodnevna siesta. Ljudi ili idu na plažu, ili legnu nakon ručka, ili nešto rade, brišu znoj i non stop proklinju sami sebe jer nisu normalni ili sjede u kafiću i komentiraju oskudno odjevene ženske dok prolaze rivom. Zamolio sam Koju za slikanje, čovjek je pristao i dok je moja draga Marica namještala I-pod gospon Renato je iz kafića dobacio: - Mare, namisti široki zum da im stanu glave! Meni je to bila odlična baza, Mare se isto nasmijala iako ga nije najbolje čula pa me pitala: - Šta kaže Renato? Koja je mrtvo hladno prokomentirao: - Seoski šaljivdžija! Dame i gospodo! Bilo je to sve za večeras! Laku noć! |