SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
subota, 23.08.2014.
KNJIGA (drugi dio)
|
Profesor Kožulić je tih i miran čovjek. Sjedi u dnevnom boravku i osjeća da mu treba 'caffetin'. Probudio se oko sedam, uključio vijesti na radiju i kao i svakog jutra najprije bolesnoj supruzi dao inzulin. Odjednom je začuo zvono. Prilazi vratima, pogleda kroz špijunku i vidi poznato lice. - Daj, tata otvori! - začulo se. Teško je to. Njegov sin ima 40 godina i živi sa nekom polovnjačom koja mu može biti majka. Jedan i drugi loču kao smukovi. Novaca im nikad dosta i rado bi mu se uvalili u stan. Budala mu svako toliko pozvoni na vrata bez obzira koje je doba dana. . Jedan je od onih koji o životu zna sve osim toga tko mu glavu nosi. Par trenutaka kasnije sjede u kuhinjici. - Tata, ja znam da ti je teško i zajebano, ali opet si u neku ruku sretan. Zdravi ste koliko - toliko i ti i mama. Znam da su penzije nikakve, ali kako je tek meni? Vi ste svoje proživjeli, a ja? Šta je sa mnom? Ženio bih se, a nemam s čim, pravio bih djecu, a ne da mi se praviti sirotinju .... Priča je završila sa: '' Imaš li mi za posudit' 200 kuna. Vraćam u ponedjeljak!'' Sat vremena kasnije gospon Kožulić u usta stavlja caffetin. Njegova gospođa sjedi na kauču zamotana u deku. Iako je sunčan dan žali se da joj je jako hladno. Kao i obično. Uzima najlon vrećicu. Penzija stiže tek za tri dana. Prolazi kroz mali uski hodnik. Na zidu se vidi bjelina jer je tu nekad stajala jedna jako lijepa slika. Ulazi u dnevni boravak. Pred njim je oveća polica za knjige. Više prazna nego puna. Prazne je police prekrila prst debela prašina. Gleda naslove. Prevrće ih po rukama i bira. Neke vraća, neke stavlja u vrećicu. U pravu je njegov sin. Kakvih ima on je bog bogova. Kad platiš režije, 62 kune dnevno i nisu tako mali novac. Sreća da u ovom njegovom, malom i vlažnom stanu ima još nekih stvari koje će antikvaru biti zanimljive. Većina toga je otišla. U bescijenje. Izašao je na ulicu, udahnuo punim plućima, kiselo se nasmijao i promrmljao: - Jebem ti živote mater! |