''..otkad znam za sebe volim čitati knjige. Ne mogu reći da sam zbog toga postala pametnija, ali u svakom slučaju sam postala bolja osoba ...''
MIRELA KLARIN, autorica knjige 'MOJ OTOK PRIČA PRIČE'
Mirela me te večeri zvala oko 19.15.
Promocija je bila zakazana za 20.00. Voljela bi da dođemo malo ranije. Ljudi bi se voljeli dogovoriti kako će teći program i koje ćemo pjesme odsvirati. Ala ziheraša. Svi su oni isti. Lako je svirati kad znaš šta. Složna braća kuću grade, a pametna svaki svoju. Samo što mi ne znamo funkcionirati na taj način. Sve je spontano, sve je iz srca, sve je improvizacija i što je najvažnije - nikad nije promašilo.
Bar dosad!
Došli smo kao pravi profesionalci sa samo deset minuta zakašnjenja. Bože moj, u Dalmaciji smo. Kome je do reda i discipline nek' ide u Švicarsku i nek' onda ostatak života žali za neradom i nedisciplinom.
Uletjeli kao hajduci, samom svojom pojavom na kredit dobili pljesak i mandolina je počela uvod. Izbor te pjesme mi se i sad čini idealnim.
Za one kojima je naporno pratiti moje tokove svijesti objasnit ću da je prvi put u povijesti otoka Murtera jedna ženska spisateljica objavila knjigu. Njeno je ime Mirela Klarin Petrina i za mene je objavom svoje knjige dobila kredita ne za jedan već za tri života. Bilo je to 20. lipnja Godine Gospodnje 2014. i podatak je to koji je za mene puno, puno važniji od gluposti koje nam serviraju dnevne novine. Šteta što ću se u tom mišljenju vječno osjećati usamljen jer bi u protivnom ovaj svijet postao puno bolje mjesto.
Mirela inače nije nepoznata široj javnosti.
Njena priča pod nazivom 'Levant u oluji' časopis 'Otvoreno more' je 2010. proglasio najboljom pričom godine i zahvaljujući njoj je dobila titulu 'Bodulica s talentom za pero'
Nema tu neke velike filozofije. Ništa tu nije revolucionarno.
Lijepo, toplo, iskreno ...
Velike priče o malim ljudima i njihovim sudbinama.
To što je upravo nas zvala da joj uveličamo promociju je nešto što se ne zaboravlja. Povijesni trenutak. Žena je za razliku od mnogih uspjela ispuniti svoj jedan veliki san ... a to u današnje vrijeme općeg kaosa nije mala stvar.
Prepričavati sadržaj priča umanjilo bi gušt čitanja.
Snagu i ljepotu Mirelinih štorija najbolje je, u predgovoru knjige, opisala Vedrana Milin Ćurin, dugogodišnji član žirija omiškog klapskog festivala i zasigurno jedna od najboljih poznavateljica klapske pjesme u nas.
Budući da sam Mireline priče pročitao doslovno u jednom dahu Vedrani potpisujem ama baš svaku riječ.
'' ... svaki put kad iznova čitam tvoje priče - ili me štrecne, ili zasuzim, ili se nasmijem ... toliko puno emocija si potaknula ... Vjerujem da će ljepotu tvojih riječi, iskrenost, dubinu, životnost, mnogi prepoznati i doživjeti ...''
VEDRANA MILIN ĆURIN
Inače, vrijedilo bi napomenuti da je gospođa Vedrana pohvalila i naš glazbeni izričaj na što sam specijalno ponosan. Nije to mala stvar.
..............................................................
'' Nego reci ti meni što sam ja Vama dužna?'' - glasilo je Mirelino pitanje dan nakon promocije. Pošteno i iskreno, a ne kao tamo neki .... svoj ću odgovor napisati s guštom. Mislim da smo svi skupa više nego dužni njoj.
Niti jedna knjiga nema moć i snagu da promijeni svijet, ali zato ga može načiniti puno, puno boljim mjestom.
To je više nego dovoljno.
Budući da mi je pripala čast biti dijelom svega toga tvoja knjiga na polici je upravo to.
Za kraj ove epizode premijerno ide jedan mali glazbeni uradak.
Mnogima će ugrijati dušu i srce. Bolje ne može.
Najbolje stvari u životu nisu stvari, ali nema smisla potrošiti životni vijek objašnjavajući to.
Što bi rekao pokojni Ćićo Senjanović, prije se nije živjelo bolje nego - češće!
|
