SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
četvrtak, 17.07.2014.
FERDO
|
845 ... 846 ... 847 ... Jeste li kad u životu brojali rupe na auto cesti? Totalna glupost. Hodam već nekoliko sati po ovom vrućem asfaltu i to mi brojanje predstavlja jedinu zabavu. Čekaj malo, nisam se ni predstavio. Moje ime je Ferdo. Obični bezveznjak. Prije nekih sat vremena pojeo sam neku užeglu konzervu '29.novembra' iz Subotice od koje mi je sad slabo. Inače im proizvodi nisu loši, ali ovo je bilo dno dna. Izrigaću se. Ako Vas zanima gdje sam krenuo pravo da vam kažem ... ne znam ni sam. Nas koji hodamo po auto cesti ljudi najčešće doživljavaju kao neke maknute, ali baš me briga. Doduše, nisam baš cijelo vrijeme na cesti. Malo se i maknem na šljunak, ali ne zadugo. Cesta je puno interesantnija. Fora mi je gaziti po onoj beskrajnoj crti na samom rubu. Glupo? A šta ću ja sad? Hodam jer mi se hoda ... PETNAEST KILOMETARA DALJE Kraj ceste stoji žuti 'yugo' dignute haube. Gospođa od kojih tridesetak godina nemoćno gleda u motor. Nešto je u vožnji počelo lupati, ona se prepala i mehanički skrenula u pomoćnu traku. Zaustavila je auto, ugasila motor i pričekala nekih par minuta. Kad ga je ponovno pokušala upaliti - ništa. Nemoćna je. Muž je u Splitu na sindikalnom izletu,a i da je i u Zagrebu ne bi joj mogao pomoći. Tako joj i treba kad se udala za jebenog knjigovođu. - Pozvat ću brata - pomislila je - samo me netko treba odbaciti do telefona. Okrenula se prema nadolazećim vozilima i u susret joj je išao kamion riječkih tablica. Na ceradi mu je pisalo 'Elektromaterijal'. Malo je iskoračila na cestu i veselo zamahnula rukom, a neki garavi i neobrijani vozač ju je samo pogledao i mrtvo hladno - produžio. - O, đubreta jednog! - pomisli. Iz torbice je izvadila kutiju 'Lare', izvukla cigaretu i stavila je u usta. Tek što će zapaliti iz daljine je razabrala neku plavu golf dvicu. Počela je mahati, a vozač je vidio, dao žmigavac i oduzeo gas. Ona je otvorila suvozačka vrata: - Molim Vas - auto mi se pokvario - da li se šta razumijete? Čovjek ju je samo pogledao: - Ne baš. Sjedni! Odvest ću te do pumpe. - Joj, hvala Vam, evo samo da ga zaključam ... 906 ... 907 ... 908 ... Opet ja! Ferdo! Glup je ovaj moj poluciganski život. Kao list na vjetru. Bez reda i cilja. Jebi ga, navikao sam se. Maloprije me uhvatio proliv, izasrao sam se i sad mi je malo lakše. Ma di mi je pamet bila ići jesti onu konzervu? Vidjelo se na njoj da je stara i da će mi prisjesti, ali jebi ga, glad je glad. Sreća da mi je sunce iza leđa pa mi ne tuče u oči, ali asfalt je toliko vruć da se iz njega diže ona izmaglica. Skoro da mi se u daljini priviđaju neke stvari. Ma hodaću ja još malo, a onda bi se moglo i stati. Nitko me ne goni. Žedan sam kao pas. Pazi glupe poredbe. Kako je to pas žedan? Zašto nije kao krava nego baš pas? A jeba te, ova šetnja po autocesti je kao stvorena za neko filozofiranje. Pazi molim te ovu rupu kolika je, pa netko će preko ovog razbiti auto. U tom trenutku kraj Ferde je prošišao veliki žuti kamion na kojem je pisalo 'PTT'. OSAM KILOMETARA DALJE Čim sam sjela u auto, prva stvar koju uvijek napravim je - vežem se. Moj vozač, međutim, nije bio vezan i to me nagnalo u smijeh jer sam se sjetila jednog starog vica. Ono kad su Mujo i Haso završili u provaliji, a Mujo je bio vezan, a Haso ne. Znate ono kad su ljudi išli pogledati i rekli da je Hasinih ruku, nogu, krvi i crijeva pun auto, a da je Mujo - k'o živ! Svom sam vozaču prijateljski pružila ruku i rekla: - Ja sam Darinka, drago mi je! On mi je uzvratio stisak, ali nekako mlako i promrmljao nešto sebi u bradu. Osjetila sam se nelagodno: - Oprostite, nisam Vas razumjela. Nije uzvratio ništa, samo je pojačao radio. '' ... Jedni viču hej, ko' komunist drugi viču 'A' anarhist jedni viču hej, čitaj Borbu drugi viču čitaj Mladinu ...'' Ajme majko, ovo je ova nova pjesma od 'Prljavaca' - pomislila sam - otkad im je otišao Bogović ovo mi je bez veze. Krajičkom oka sam gledam svog suputnika. Imao je kratku kosu, ogromne tamne naočale i bio blijed kao krpa. Niz lice su mu se cijedile tanke graške znoja. Iako je vani bilo vruće na sebi je nosio neki ofucani crni kožnjak i teško je disao. Nije izgledao ni pijan ni napušen, ali mora da je bio razvaljen kao krava. Nije mi izgledao opasno, ali nije bacao ni na normalnog. Vozio je oko 120 na sat i jedino mi je olakšanje bilo što do pumpe nema još puno. - Vi ste iz Zagreba? - pitala sam. Nema odgovora. Šuti on, šutim i ja. '' ... a koga da slušam ja u ova šugava vremena ...'' U tom trenutku vozač je lijeno okrenuo glavu i procijedio: - Ja sam čist kao Ruža. - Molim? - Ja sam čist kao Ruža. - Ne razumijem. Koja Ruža? - Ruža, moja susjeda. Više se ne drogira. - Aha, ta Ruža ... o, matere ti isusove - pomislila sam - pa ovaj je lud kao kupus. 967 ... 968 ... 969 ... Pa ovaj auto-put ima više rupa nego asfalta. Mislim da je za danas dosta hodanja. Umorio sam se kao pas. O jeba te, opet pas! Žedan kao pas, umoran kao pas, vjeran kao pas, gladan kao pas, jeba ti pas mater. Ne znam čime je taj pas zaslužio tolike poredbe. A šta je s ostalim životinjama? Jebe kao zec, glup kao tele, radi kao konj, ljut kao ris, vrijedan kao mrav ... 974 ... 975 ... 976 ... 977 ... DVA KILOMETRA DALJE Srce mi se uzlupalo kao blesavo. Nervoza u zraku mogla se rezati škarama. Sreća da je pumpa blizu ... u, jebo te ... a šta ako on meni ne stane na pumpi? Srce je htjelo iskočiti. Ma hoće, izgleda mi pošten čovjek. Tko zna kakve ga brige more? Osim šta ne govori i na ovoj vrućini nosi crnu kožnu jaknu nema razloga za paniku. U tom trenu vozač je okrenuo botun na radiu i pomakao onu crticu malo udesno. ŠššŠŠšŠšŠŠšŠšŠŠššŠšššŠŠšššš ... '' .. Ja nikad nisam znao pisat' ljubavne romane jer draže mi je ono što u dvije-tri riječi stane I zato me ne gledaj tako i ne zijevaj znam da ti je dosadno al' ipak sa mnom pjevaj ...'' - E ovo mi je već puno bolje! - progovori napokon moj suvozač i nasmiješi se - 'Obična ljubavna pjesma'. Jel' voliš 'Aerodrom'? - Pa tako - procijedila sam i u daljini ugledala obris pumpe - ja Vam volim sve. Ono što se dogodilo tog trenutka pamtit ću cijeloga života. Čovjek je iz čista mira pokušao prebaciti ruku preko mog ramena, a nasred ceste se pojavila ogromna crna mačka. Golf je skrenuo ulijevo, pa udesno, a iz suprotnog smjera je dolazio neki stojadin. ŽGNJAK! Pokrila sam oči ... ... 1001 ... Odlučio sam preći cestu i nasred ceste se nalazila, ja mislim ako sam dobro brojao, hiljadu i prva rupa. Kraj nje je bila neka fleka od ulja i benzina i neka mala ptica slomljenog krila. Skakutala je u mjestu. Mora da ju je neka budala pogodila kamenom. Zakoračio sam na cestu u namjeri da joj pomognem i tom trenu čuo kako se neko dere: - Paaaaziiii maaaačkaaaaaaaa! Potom je uslijedila škripa kočnica i osjećaj kako nešto veliko, crno i okruglo na čemu piše 155/70 prelazi preko mene ... ŽGNJAK! Nakon pola minute 'Golf' je stao na benzinskoj, a iz njega je panično istrčala neka gospođa. Osjećala se kao glavni junak u nekog lošeg filma ... |