SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
utorak, 29.04.2014.
TRILOGIJA BEZ KONKURENCIJE
|
Zamislite iduću scenu. Na TV upravo završava Dnevnik i počinju reklame. Red akcija po trgovačkim centrima, red kozmetike i deterdženata i odjednom pojavi se niotkuda spot u kojem se reklamira - knjiga. Ne neko kiosk izdanje od 29,99 kn nego ono - prava knjiga. Knjiga koja te privuče, radi koje moraš otići u knjižaru i radi koje ti nije žao dati stotinjak kuna. Priznajem da tako nešto nisam vidio još od vremena šahovskog komentara i od doba kad je prikazivanje Golužine 'Kviskoteke' praznilo ulice. Jebi ga, nije mozak uvijek vrijedio samo dvije marke. Današnja 'SPIG' - ova trilogija bit će svojevrsni hommage čovjeku koji je dokazao da možda sve nije išlo kvragu. Čovjeku koji je svoju želju da ostane vječno mlad pretvorio u životni poziv. I koji je uz sve to jedan sasvim normalan i običan tip. Njegovo je ime - Anđelo Jurkas, a knjige o kojima pišem su pravi trijumf takozvanog - utopijskog mazohizma. Ovaj sam pojam inače davno pročitao u NOMADU i baš mi se dobro primio. Kako drukčije objasniti kreativno ludilo koje te tjera da realiziraš ovakva tri glazbena udžbenika? U današnje vrijeme ta je osobina postala vrlo, vrlo deficitarna i zato Anđelo, još jednom - kapa dolje. Još jednom ponavljam. Ovo nije ni reklama, ni neko dodvoravanje već najobičnija epizoda 'SPIG' - a čije ću svako slovo ispisati s guštom. Dame i gospodo - TRILOGIJA BEZ KONKURENCIJE BEZ ROCKA TRAJANJA GLAZBENO DEŠIFRIRANJE BALKANA (Znanje 2010.) Kad sam krenuo u srednju školu specijalno zadovoljstvo bilo je otkrivati ljude koji dijele moje svjetonazore. 'Palach' 'Python' 'Lujza' , LET 3, Laufer ... To su one osjetljive godine života kad se profiliraš hoćeš li biti šminker, roker, seljačina ili te glazba i mladenački život uopće neće zanimati pa ćeš cijelo vrijeme stajati sa strane potom vrijedno završiti fakultet, početi se baviti politikom i danas - sutra voditi državu. U tom čarobnom otkrivanju Flojda, Cepelina, Ramonsa i Dorsa uvijek bi se po glavi motala ona pomisao - ajme, šta bi bilo dobro zaposliti se na radiju i dijeliti sa slušateljstvom zvuke svojih najdražih ploča. Ili Jeba te, šta bi bilo dobro napisati knjigu o ---------------------------- (upiši svog favorita). U zemlji u kojoj se više od 50 posto stanovništva hvali da u protekloj godini nisu pročitali niti jednu jedinu knjigu pisanje knjiga o popularnoj glazbi ne izgleda baš primamljiv poziv. Baš zbog toga je BEZ ROCKA TRAJANJA fenomen bez konkurencije. Na koricama Janjatovićeve 'Ex Yu rock enciklopedije' iz 2007.ugledni beogradski kritičar Ivan Ivačković dao je svoj kratki osvrt i napisao da '' ... pojavljivanjem njegove knjige (enciklopedije) konkurs za najveći podvig u istoriji jugoslovenske rock literature biva zauvek zatvoren ...'' Uz dužno poštovanje Petru Janjatoviću čija je knjiga stvarno odlična ipak moram napomenuti koja je bila moja spontana reakcija kad sam prvi put prolistao 'Bez rocka trajanja'. Bilo je to u šibenskom 'Algoritmu' Na naslovnici neka glava išarana imenima ex yu bendova i moram priznati da sam na prvu pomislio da je riječ o standardnom eksploatiranju neke yu rock nostalgije. Nakon par stranica samo sam se nasmijao i rekao u sebi :''Ovaj je lud!'' Dakle, 100 najboljih ex yu albuma po izboru g. Jurkasa osobno. Svaki album ima kratki blogovski osvrt bez previše onog - snimalo se tad i tad na pojačalu tom i tom u studiju kod ovog i onog. Cijenim rock enciklopedije, ali previše podataka i suhoparno nabrajanje natuknica ubija doživljaj glazbe. Ja se u glazbu ne kužim, ja je jednostavno volim. Dakle, ispod stranice teksta o albumu slijedi riječ jednog ili više aktera koji su sudjelovali u njegovom stvaranju. Zanimljivo je nakon tolikih godina pročitati što pojedini autor ima za reći o glazbi koja nam je svima mijenjala živote. Šećer na kraju dolazi u vidu - arbitraže. Poznati glazbenici, novinari, radijski i TV voditelji ... svatko po par rečenica o dotičnom naslovu. E sad, probajte zamisliti koliko je to moralo biti mailova, poziva, intervjua, koliko radnih sati , koliko ispisanih kartica ... Rado bih nešto citirao, ali budući da sam knjigu posudio (odličan sam recenzent - pišeš tekst o knjizi koju si posudio. Ovo je prvi slučaj ovakve vrste u povijesti) prijatelju u Šibenik navest ću rečenicu koja mi je postala životni moto. U pitanju je Kojin osvrt na Čorbinu megapopularnu 'Buvlju pijacu'. Dok su svi drugi pali u blagi sevdah od miline Zeleni Zub je ploču mrtvo hladno prokomentirao riječima: ''Ni prošlo pored gramofona!'' Esencijalno! Ovim putem pozdravljam čelništvo FSG MURTER jer nam ovo ljeto u Murter dolazi upravo Disciplina Kičme. Prošle godine Rambo, a sad Koja. Besplatno - u možda najljepšem koncertnom ambijentu na cijelom Jadranu. La vitta e bella! SOUNDTRACK ŽIVOTA (SAMOPOMOĆ GLAZBOM) Znanje 2011. Kupnja Soundtracka života me onako iskreno rastužila. Toliko je loš? Ne, nema veze s knjigom. Knjiga je čista stopostotna bomba u svakom pogledu. U pitanju nešto drugo. Dakle riječ je o 365 albuma, kompilacija i tko zna čega sve još koje je Anđelo (ovaj put uz pomoć prijatelja) namijenio za svih 365 dana u godini. Samopomoć glazbom, ne? Rock, folk, metal, klasika, soundtrackovi, kompilacije, obrade ... sve na jednom mjestu. Inače moja je omiljena zabava uzeti knjige ovakve vrste i koćariti po Youtubeu otkrivajući nove naslove. Soundtrack me neodoljivo podsjeća na Rolling Stoneov '1001 album koji moraš čuti prije smrti' i izuzetno mi je drago što se o njegovu plasmanu razmišlja i van granica regije. Zaslužio je! Fantastične su crtice na zadnjim koricama u kojima svoje oduševljenje knjigom iskazuju rame uz rame Arsen Dedić, Henry Rollins, Peter Coyne, Ivo Josipović, Jon Spencer ... I šta me je onda rastužilo? Pa eto, prije nekih mjesec dana u šibenskoj knjižari (hm ... koja lijepa riječ za to konzumerističko gov... ) 'Tisak media' u sklopu Dalmare centra napravili su prodajnu akciju i 'Soundtrack' spustili na samo 30 jebenih kuna. Normalno da je lijepo dobru knjigu približiti svima, ali me strahovito smeta što o tim akcijama odlučuju ljudi koji u životu nisu pročitali ništa osim 'Vlaka u snijegu'. To obezvrijeđivanje nečijeg rada strahovito ide na živce. Nego, kakva je to knjižara u kojoj nemaš stolicu za malo sjesti i nešto prolistati u miru? Fuj! OFF THE RECORD (PRIČE SA SVIJETLE STRANE) (DOP 2012) E, ovo je pravi pravcati vatromet. Poznate i nepoznate priče o poznatima. Plus bezbroj detalja iz mladosti. Plus svašta nešto. Smijeh i suze u još jednom literarnom spomeniku. Toliko sočnih detalja, toliko mladenačkog ludila, toliko svega da jednostavno moram izdvojiti dva nasumce odabrana momenta. Polovicom 80 - ih Mišo Kovač je vozio Citroena SM kupljenog po njegovim riječima od Brigitte Bardot. Jednog je dana parkirao ispred svog zagrebačkog stana kod Kamenitih vrata. Kako je tamo parkiranje i dan danas strogo zabranjeno pauk je došao za tren, stavili su metalne nosače na kotače ... i u tom trenutku vlasnik birtije prekoputa zove Mišini Anitu i onda se dogodilo. Mišo izlazi van u bijeloj potkošulji sa zlatnim lancem oko vrata. Stane ispred pauka, zapali cigaretu i - šuti. Scena traje nekoliko minuta. Mišo šuti i puši, gleda radnike ovi gledaju njega. Nitko nije prozborio ni riječ. Kad je napetost dosegla vrhunac dečki skidaju nosače sa kotača, sjedaju u kamion i odlaze. Bez ijedne jedine izgovorene riječi. Fenomenalan detalj je i priča o Bon Jovijem posjetu Skradinu. Susreće se sa jednim našim momkom koji se rukuje s pjevačem i laže mu u oči:''Znaš, imao sam namjeru doći na tvoj koncert. Mislim, nije da inače to stalno slušam, ipak, držim da imaš dosta odlične glazbe, ali nisam mogao doći nikako.'' Bon Jovija zanima zašto, a ovaj odgovara:'' Imao sam učiti, baš je bio ispitni rok i ... nemoj me krivo shvatiti... mislim da si ti sjajan, ali moram ti reći - u New Jerseyu postoji samo jedan Boss i obojica znamo tko je to.'' Nakon toga slijedi 15 sekundi neugodne tišine i ljutog pogleda i Bon Jovi odlazi bez pozdrava ...'' A kad je na početku karijere otelo Gibonnija, a kad je Chuck Berry svojom listom zahtjeva zadao glavobolje organizatorima ... Inače, 'Off the record' ima skoro 600 stranica ... |