SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
petak, 31.01.2014.
'SPIG'-ov GOST UREDNIK-CHARLIE LINDBERG
|
(s engleskog preveo M.Spigorovsky) Pozdrav! Kao prvo velika mi je čast i zadovoljstvo što me k sebi u goste prvi put u životu pozvao netko iz Kraljevine,Srba,Hrvata i Slovenaca .A? Hrvatska,kažeš?Aj,dobro,svejedno mi nikad niste bili previše zanimljivi.Stvarno ste nebitni svi skupa koliko Vas ima!Najobičnije balkanske seljačine! A? Šta kažeš? Da bi se netko mogao naljutiti? Ništa čudno,to jedino i znate.Pogledajte kako se moj praunuk Timmy dobro zajebava na Vaš račun. No,dobro,ja bih počeo ako može! Dakle,od srca bih se zahvalio g.Spigorovskom što me pozvao k sebi u goste i to iz jednostavnog razloga što se mojoj priči smije već tri dana. Zapravo,ne cijeloj priči nego nekim sitnim detaljima koje bi rado podijelio sa svekolikim čitateljstvom. Ovo nije obična priča. Ovo je čista magija. Moje ime je Charles Augustus Lindberg.Za četiri dana,04.veljače,napunio bih 112.rođendan da 26.kolovoza 1974.nisam preminuo.I to na Havajima. Vjerujem da većina čitatelja zna koji sam i zbog čega ću zauvijek zlatnim slovima ostati upisan u povijest najvećih ljudskih dostignuća.Da nema tog detaljčića kojem se g.Spigorovsky smije već treći dan sumnjam da bih ikad gostovao na ovom blogu. O čemu je riječ? Vratit ćemo se načas u daleku prošlost.Točnije u vrijeme kad sam bio mlad.I živ.Dakle,po završetku 1.svjetskog rata,1918. upisao sam se na sveučilište u Madisonu.Tu sam prvi put u životu vidio ono što zovu air show i zrakoplovstvo je postala moja opsesija.1924.upisao sam se u Nebraska flying school u Lincolnu i ubrzo sudjelovao u manjim priredbama.Ništa specijalno.Šetanje po krilima aviona i iskakanja sa padobranom.Bezvezarija. Te iste godine krećem u zrakoplovnu školu u San Antoniu u Texasu i uskoro postajem prvi poštanski pilot na relaciji Chicago-St.Louis.Ulovio sam mot i odlučio ostvariti svoj životni san.Naime,još je 1919. neki bogati papak iz New Yorka ponudio 25 000 dolara za prvi interkontinentalni let i to od New Yorka do Pariza. Ma jeli bogati? Lako je tuđim kurcem gloginje mlatiti. Par optimista je pokušalo,ali svi do jednog su završili neslavno. Bio sam mladić avanturističkog duha i nekako uspio nagovoriti par poslovnih ljudi iz St.Louisa da mi budu sponzori .Ubrzo je počela izgradnja aviona koji smo nazvali 'Spirit of St.Louis'.Prema riječima jednog promatrača,bila je to (pazite sad!)''dvotonska leteća benzinska kanta''. Mediji su se sa mojom idejom sprdali,ali to me nije previše tangiralo.Kaže moj prijatelj Spigorovsky da kad jedan čovjek počne razmišljati drukčije od većine ta ista većina ga proglasi čudakom ili pak luđakom.Samo da nije takvih ljudi ne bi bilo znanosti.A bogami ni ovakvih kao ja. Dakle,uzlet sa njujorške zračne luke Roosvelt Fielding na Long Islandu odigrao se 20.svibnja 1927. u 07:54 ujutro.Kad je g.Spigorovsky vidio moje uzletanje usporedio ga je sa pijanim guranjem karijole pune betona po neravnoj livadi.Pa pogledajmo zajedno. Sad kad vidim to skakutanje i meni izgleda urnebesno. Poletio sam! Radijski voditelji su dali sve od sebe kako bi stvorili sliku totalnog umobolnika,ali ja sam……letio.Sa sobom sam ponio vode i pet (5) sendviča.Kad su me reporteri pitali čemu samo toliko moj odgovor je bio:''Ako stignem u Pariz neće mi trebati više.A ako ne stignem,onda još i manje….'' Najurnebesniji priče slijedi sad.Ne znam zašto je g.Spigorovskom toliko smiješno kad je pročitao da moj avion nije imao: a)radio b)kočnice .....i ono zbog čega se ovaj smije već treći dan. Ne znam što je toliko smiješno u činjenici da Duh St.Louisa nije imao-PREDNJI PROZOR. Ne znam,možda i među Vama postoji netko kome je čudno da na let preko Atlantika dug 6670 kilometara letiš u avionu koji nema prednji prozor.Meni je to u tom trenutku bilo normalno i ne znam čemu od toga praviti cirkus.Da nisam mrtav već skoro 40 godina možda bih se i naljutio,a ovako me i nije nešto briga. Spigorovskom je prilično smiješno i to što sam prilikom leta dosta često bio na visini od tridesetak metara i kaže da pokušava zamisliti kantu od dvije tone nasred oceana na visini od tridesetak metara i moju glavu blesavu u kabini bez prednjeg prozora. Kaos! Let je trajao 33,5 sati. G.Spigorovskom još uvijek nije jasno kako sam bez radija,navigacije i prednjeg prozora uspio pogoditi Evropu,ali to me za njega ne čudi.Jednom prilikom se uspio izgubiti autom u Labinu koji je velik taman toliko da s jednog kraja na drugi baciš kamen.... No vratimo se mi na moj let. Dakle,idući detalj je također urnebesan. Zamislite,grupu ribara nedaleko od irske obale kako 21.svibnja 1927 čuju kako nešto prdi daleko na pučini.Nakon što pogledaju lijevo i desno dignu glavu prema nebu i vide krntiju s krilima kako se lagano približava.Leti na visini od 20-30 metara.Da bi stvar bila bolja za upravljačem sjedi moja malenkost opremljena najsuvremenijom satelitskom navigacijom i tek onako radi provjere viknem im iz aviona (pazite tek ovo sad!):''Na koju je stranu Irska????'' 21.SVIBNJA 1927.PARIŠKI AERODROM LA BOURGET Masa od 150 000 ljudi s nevjericom gleda u nebo.Minute prolaze sporo kao vječnost.I napokon! Čuje se prdež! Dolazim! Ostalo mi još malo sendviča i vode,glava mi je od propuha otekla kao sić,motirao sam im da se maknu jer 'Duh St.Louisa' nema kočnice (poludiću)….Eto! Trijumf! U svoju rodnu U.S.A-u. vratio sam se 10.lipnja i to brodom,a u znak počasti pratilo me 4 razarača i 40 aviona.Odlikovalo me svim mogućim odlikovanjima i tako to. Ostatak mog života je također izuzetno zanimljiv i tko želi nek ga pronađe na Wikipediji.G.Spigorovsky bi jedino izdvojio detalj da sam istovremeno imao više žena,istovremeno im pravio djecu i bio jebač par exellance. Umro sam 1974. RIJEČ UREDNIKA Eto! Ovim putem bih se samo još jednom htio zahvaliti gospodinu Charlieu na gostovanju u današnjoj epizodi.Već nekoliko dana se smijem sa Luxonom letu od 33 sata u avionu koji nema prednji prozor i koji pri dolasku u Evropu pita ribare na kojoj strani se nalazi Irska. Zapravo,ne smijem se.Jutros smo od smijeha vrištali. Inače,gospodin Lindberg me možda trajno zajebao za cijeli život,a da toga nije ni svjestan.Daleke 2006. prijavio sam se za kviz 'Tko želi biti milijunaš?' i upao u onih 100 luđaka kojima se kvalifikacijsko pitanje postavlja telefonom. Nakon kraćeg upoznavanja teta me je zapitala koliko je trajao Charliev let i ja sam metodom uzaludnog pokušaja bubnuo-38 sati. Nisam puno promašio,ali nisam ni upao! Bolje da sam falio jer bi Charlie za tih 5 sati više sigurno pojeo sve sendviče. Gospon Charlie,počivajte u miru! Vaš 'SPIG' |