SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
ponedjeljak, 16.12.2013.
NA PUČINI
|
Pozdrav! U današnjoj epizodi 'SPIG'-a dotaknut ćemo se jedne teme o kojoj nemam blage veze. Ne da nemam blage veze nego nikad o njoj nisam ni razmišljao. Pa krenimo... San svakog pravog kreativnog muškarca je tzv. muška soba. Prostor ispunjen svim mogućim glupostima koje je je tokom života marljivo skupljao.U kutu kompjuter,televizija,linija,gitara,slike na zidu,pikado,police sa knjigama,Playboyima i Hustlerima,južnjačka zastava,pepeljara u obliku mrtvačke glave,mali buffet sa pićem itd.... Drugi san je vlastita radionica sa alatom,čekićima,pilama,brusilicima itd...itd..... Prvi san još nisam uspio realizirati... AUTIST Nije nikakva tajna da sam odavno prestao čitati novine i gledati televiziju,a razlog je više nego jednostavan. Ova zemlja je,nažalost,gotova! Gotova je nervirao se ja ili ne.Mislim da su toga više-manje svjesni svi samo što one koji tako nešto javno kažu gledaju preko oka. U zemlji mržnje najviše se mrzi onoga koji mrziti ne zna. IVO ANDRIĆ Jedino me tješi što će za koju godinu njemački poslodavac točno u dan, isplaćivati onih 200-300 eura,koliko već procijeni da mu vrijedimo,a mi ćemo iz sveg glasa pjevati domoljubne pjesme. Uzalud Vam trud svirači.... RESTAURATOR I tako sam ja prije neka dva mjeseca,prilikom čišćenja garaže, prvi put malo ozbiljnije pogledao nešto u kutu. Slika! Ali ne bilo kakva slika.  Bila je to stara,ofucana,izblijedjela i izgrebana slika. Žalosna i nikakva,ali opet nekako lijepa. Jedna od onih stvari koje cijelog života prebacuješ iz jednog kantuna u drugi jer ti je žao baciti,a ni sam ne znaš što bi s njom. Koliko je tih prebacivanja ta slika izdržala još je i čudo da je u komadu. A izgledala je stvarno otužno. Malo sam je gledao,gledao,gledao.....profesor Baltazar je razmišljao.razmišljao i....dosjetio se. DVA MJESECA KASNIJE ''Nisam ni mislila da će bit nešto normalno!'', glasila je rečenica moje gospođe kad me vidjela oboružanog kistovima,čašicama i temperama. Inače,to je rečenica koju je rekla već bezbroj puta pa joj ni ne pridajem neku osobitu važnost. Neshvaćen sam od rođenja,čija me to ruka proklela.... Na početku restauriranja malo je radila i ubodna pila kako bi se bacili kantuni koji su se raspali,a kako smo bili doli kod babe neminovno je bilo da u pozadini šuška televizija i na njoj Dnevnik. Onaj krasni ruski običaj da cijela nacija kao dresirani psi stoje u 19.30 ispred televizije i strpljivo čeka. Fuj!Fuj!Fuj! Umočio sam (joj,žena perverznih,sigurno im ovaj glagol čini milo) kist u tamno-plavu,probao nijansu na papiru,a iza mene se čulo.... ''...skupljeno je 680 000 potpisa za referendum protiv ćirilice...'' Ajde, hvala Bogu, da smo se napokon primili posla.... Veselim se trećem referendumu,možda bude za zabranu interneta. Problem kod slikanja je to što se ne poštuje linija što nama stripovskim tipovima ide strahovito na živce. Sve što sam u životu pokušao naslikati s kistom bilo je na razini djeteta od sedam godina.Ta averzija prema slikanju datira još iz davnih dana,točnije,od onog trenutka kad sam čuo istinitu anegdotu o gospodinu Pablu Picassu. Majstoru se jednog dana doslovno prolila boja po platnu i da ne bi propalo on je,ne budi lud,u kut stavio svoj potpis. Ne moram ni napominjati da su za umjetnikovom ekspresijom uzdisali svi povjesničari umjetnosti nadugo i naširoko. Druga anegdota vezana je za izložbu našeg dragog Bore,tišnjanskog slikara i starog rokera. Budući da su sve Borine slike apstraktne,tamne i depresivne ugodno me iznenadila jedna na kojoj je prevladavala isključivo vesela kričavo žuta boja. Pitao sam ga oduševljeno: ''Bore,priznaj da kad si pravio ovu sliku da si bio jedini put dobro raspoložen!'' Boro je odgovorio: ''Ah,ta!Nije,nije!Kad sam pravio tu sliku bija sam potrošija sve boje osim te žute...'' ''...umro je Peter o'Toole,legendarni Lawrence od Arabije...'' Ajde dobro,da se ponekad i njima na Dnevniku omakne dobra vijest. Mislim,normalna! Teška srca moram priznati da sam sto puta čuo za 'Lawrencea od Arabije'.ali jebi ga,promaklo. Za one koji žele znati više samo bih napomenuo da je lice gospodina O'Toolea poslužilo Magnusu i Bunkeru za kreiranje lika Alan Forda. Ludilo! Prilikom restauracije slike imao sam i dva mala pomoćnika i mislim da se njihove kreacije ne srame francuskih impresionista. Ako ništa baba je za nama bar imala šta prati....  Na početku ove slikarske avanture pred očima mi je samo igrala ona španjolska freska 'Ecce homo'. Tko može zaboraviti ludu priču o 80-godišnjoj babetini koja je,iznervirana lošim stanjem freske,odlučila napraviti jednu dobru,staračku restauraciju. Doduše,siroti Isus se pretvorio u Munchov 'Krik',ali to su nebitne sitnice. Još mi je jači bio i komentar dopisnika BBC-a nakon njene umjetničke intervencije. ''Nekada dostojanstven Kristov portret sada podsjeća na crtež bojicama vrlo dlakavog majmuna u tunici koja mu loše pristaje.''  Bez obzira na sve,babina urnebesna restauracija danas u crkvicu dovodi horde i horde turista. Pare,pare,pare,pare....Bog te blagoslovio,bako! A kad smo već kod slavnih restauracija vrijedilo bi spomenuti i onu čuvenu sliku 'Staining whistlers mother' i Mr.Beana. Film mi je u cijelosti bio bez veze,ali to je bila stvarno odlična baza.  ''...Joe Šimunić je kažnjen....'' Ajme majko, gasi majko Dnevnika,molim te. Upravo zbog njega i Markićke sam prestao čitati bljutave domaće portale. Deset dana stanje je bilo slijedeće-i na Jutarnjem,i na Indexu,i na netu.hr -Šimunić-Markić-Šimunić-Markić-Šimunić-Markić-pa onda neka dobra pička u kupaćem kostimu radi povećanja klikova-Šimunić-Markić-Šimunić-Markić.... Ispod svakog posta dvista razdraganih komentara u stilu:jebem ti Tita,puši kurac glupane,jebem ti Tuđmana,Druže Tito ljubičica bijela.....kreten do kretena.Ipak najjači mi je bio jedan tulipan koji je ispod nečijeg sasvim pristojnog i zdravo razumskog komentara mrtvo-hladno napisao: 'Ti izgaraš od mržnje!' Čovjek hladan,racionalan,normalan,a izgara od mržnje? O jebem ti Tito mater! O čemu će kurve nego o poštenju.... A jel' dosta više? Par završnih poteza kistom,razmazivanje boje jagodicom i to bi bilo to. Sliku ću nazvati 'Na pučini',uokviriti je kod čovjeka čijeg sina u školi nisu mogli zajebavati:''Makni se,nije ti tata staklar!'' jer je upravo staklar,staviti je na zid,prekrižiti ruke i zadovoljno reći samome sebi:  ''E Maurice,Maurice,jes' da si ponekad u banani,ali stvarno razvaljuješ!!!'' |