SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
nedjelja, 16.06.2013.
MARIOLINO SPIGOROZZI - GENOVSKI MAJSTOR FOTOGRAFIJE
|
Pozdrav! Noć je sa subote na nedjelju! 2 sata i 25 minuta. Mračno je. Dok veći dio nacije spava,pije,ljubi dojke,siše testise,vrškom jezika kruži oko klitorisa,svađa se, ljubi,ubija,mlati i…što ja znam što sve ne,postoje i ljudi kojima je ovo idealan termin za pisanje epizode koja je upravo pred Vama. 2 i 25!!! Kruv te nejebo!!! Napomenuo bih da sam upravo došao sa jedne svirke umoran kao pas,omamljen rujnim vinom i da mi glava puca od prepušenosti bijelim ronhillom... Po svim pravilima života trebao bih ići na počinak...ali ne!!! Spisateljske muze (kravu) su ipak jače!!! 'SPIG'-a željna publika je zaslužila ubrati još jedan mirisni literarni cvijetak iz beskrajnog 'SPIG'-ova vrta (hm...cvijetak iz beskrajnog vrta?...definitivno omamljen rujnim vinom...) Volio bih napomenuti da mi je na listi prioriteta nakon obitelji,prijatelja i hobija moja draga publika na visokom četvrtom mjestu. Za one koji vječito sumnjaju u moje patriotske osjećaje napomenuo bih da mi je u trenutnom poretku stvari Moja Domovina na solidnom sedamnaestom mjestu. Odmah iza štrudle sa sirom. POČINJEMO.... Za početak jedno pitanje. Ajde bez gledanja nabrojite pet poznatih fotografa! Aha,aha...di ste sad? Dok sam se maloprije vozio prema kući i slagao u glavi današnju epizodu, po stoti put me ugodno iznenadila količina beskorisnih podataka koje pamtim. Dakle,prvi fotograf koji pada na pamet je apsolutno Lupino 'kralj noći',onda Mare Milin koja je slikala Edu Maajku za omot albuma 'No sikiriki',pa onda heroj moje mladosti,novinar 'Rocka'- Brian Rasic-oficijelni fotograf Rolling Stonesa kojem sam kao mulac zavidio koje je taj sve face usnimio.Sad mu više ne zavidim jer imam dvadesetak godina više pa mi taj svijet iluzija i nije toliko privlačan iako stajanje na pozornici u Riu de Janeiru i fotografiranje Jaggera i ekipe pred milijun ljudi i ne zvuči kao loše iskustvo. Tko još? Tito je, uz to što je volio loviti muflone,sobove i irvase,tokariti,variti,svirati šesnaest instrumenata,pisati,roniti 70 metara na dah,kopati mrki ugljen,letjeti paragliderom i skakati troskok,strašno volio fotografiju,a koristio je jedan prilično smiješan izraz:''Dajte mi aparat,idem malo fotografati!!!'' Fotografi dalje? Feđa Klarić iz 'Slobodne' koji je u zadnjih 100 godina poslikavao sve 'Hajdukovce',pa onaj poznati paparazzo Jadran koji je oženio Zoricu Kondžu ili Doris Dragović ili Ljiljanu Nikolovsku...stvarno nemam pojma...samo su ga nekoć bile pune novine.Znam zatim i za onu simpatičnu Anne Gedes koja obuče bebe kao pčelice pa ih slika na cvijeću i u vazama pa u 'Mullera' imaš kupiti puzzle sa tim preslatkim motivima. A gdje je Anthon Corbijn koji je slikao U2 kraj onog Joshua Tree kaktusa? Znate li da sam zbog Anthona Corbijna svojevremeno kupio kazetu grupe Depeche Mode samo zato jer je on bio i njihov oficijelni fotograf. Kako je lijepo kad si mlad i glup. Znam li još kojeg fotografa? A ima ona neka Radojka,šojka,Hoyka kako već,ali to mi je već hrvatska celebrity močvara.... Uglavnom,jako sam ponosan na činjenicu da znam nabrojati dosta fotografa. Pošto većina Vas o ovoj temi nema blage veze neobično mi je drago što će na 'SPIG'-u svoje zasluženo mjesto naći jedan od najvećih talijanskih i europskih fotografa svih vremena – Mariolino Spigorozzi. ''Mario...šta?'',prošlo je kroz nemali broj glava. Ovo ime širem auditoriju ne predstavlja ništa,ali s obzirom da je u njegovoj rodnoj Genovi već dva mjeseca postavljena izložba ove fotografske legende red je da 'SPIG' prvi u svijetu odvoji malo prostora kako bi Vas upoznao s ovim besmrtnikom. O FOTOGRAFIJI OPĆENITO.... Nekad davno...dok ljude nije bilo sram reći da vole igrati šah, postojali su mali špaherići s kožnim remenom,a zvali su se-fotoaparati. Za razliku od današnjih hi-tech spravica čovjek je, za ovjekovječiti neki trenutak, ipak morao malo misliti...ako ništa bar je trebao znati skinuti onaj crni poklopac sa objektiva. Kupiš agfa,fuji ili konika film digneš stražnji poklopac,umetneš film,malo zamotaš da zubići uvate one rupice strane i....avantura može započeti. Ljubitelji neinteligencije će me odmah probati izasrati jer u današnje vrijeme photoshopova i svih onih digitalnih čudesa veličam jednu pretpotopnu spravu koja je odavno našla svoje mjesto u tehničkim muzejima,ali mene to ne uzrujava previše jer se takvi ionako nisu mogli služiti fotoaparatom. Žarišna duljina?Kompozicija kadra?Ekspozicija? Zijev...doooosadno... Takve stvari su se kod pojedinaca najčešće ignorirale i kao konačni rezultat imao si neke mutežine od slika na kojima čovjeku fali pola čela,ne znaš da li je na slici klavir,maca, baka ili stablo,a rođendanske svjećice zbog lošeg blica i krive ekspozicije rade one svjetleće crte kao farovi automobila u spotu 'Road to hell'... Zato je porastom konzumerizma izmišljen najprije polaroid,a potom-idiot! Fotoaparat za obične snimatelje koji samo okinu i to je to. Slažem se da ne mogu svi ljudi biti profesionalni fotografi,ali činjenica je da si u vrijeme onih pustih 'Zorky-4' špaherića prije okidanja ipak koliko toliko trebao upotrijebiti mozak. Bio ti inženjer strojarstva ili šankerica u borosanama. I kako si bio limitiran na 24 ili 36 snimaka nije se moglo dogoditi da na laptopu imaš cca. 5 000 fotografija koje nećeš nikad razviti iako si 200 najboljih probrao na CD i već treću godinu imaš najozbiljniju namjeru odvesti ih na razvijanje (kao ja npr.) A znate kad ih obično razvijemo? Kad vrisne laptop i svi oni divni rođendani, druženja,Gardalandi,Kornati,krizme,skijanja,vesela igra mačića i uspomene s mora odu u mnemonička bespuća. S tim da ujedno molimo Boga da se kod fotografa nakon umetanja CD-a na ekranu mrtvo hladno ne ispiše 'Error CD'. Ovo pišem jer mi je moj mali sin prije nekoliko mjeseci dovukao stolicu do ormara,popeo sa na nju,nekao se pružio i uzeo fotoaparat,prstićem stisnuo 'POWER',pa MENU,pa FORMATTING- yes or no? On je upro prstićem u 'yes' i ode cca 500 fotografija iz 2012. u ambis zaborava. A bilo ih je stvarno odličnih... Većina današnjih digitalnih fotoaparata napravljena je za ljubitelje neinteligencije (i moj isto,normalno),ali se ne zovu-idioti. Korisnik bi se mogao uvrijediti. Bolje ime je digitalni fotoaparat ili skraćeno-'fotić'. To me nekako podsjeća na onu legendarne knjige iz serijala ''...for dummies...'' Znate, to su one odlične crno-žute knjige o vrtu,računalima,seksu,gitari,mačkama i psima i tko zna čemu još sve ne.Pisane su jednostavno, razumljivo i čitko i ispočetka se bile prevođene kao npr.''Gitara za neznalice''(mada bi 'za budale' bio još vjerodostojniji prijevod).Kako je pametni nakladnik ocijenio da bi se zbog te benigne klasifikacije netko mogao uvrijediti, knjiga 'PC for dummies' je prevedna kao 'PC-i za SVEZNALICE' Gospodo,povucite me za kurac,molim! PRIČA O MARIOLINU SPIGOROZZIU Rođen u Genovi daleke 1975. Vrlo povučen i samozatajan dječak obožavao je knjige i stripove.U igri rata uvijek ga je,za razliku od danas,dopalo da bude ili fašist ili Hitler,Goebbels,Mengele......Nikad partizan, jebem ti Tito mater! Danas bi zahvaljujući sveopćoj obljubljenosti fašizma i zaostalosti djecu poput Spigorozzia sigurno dopalo da budu partizani,ali srećom današnja djeca se više ne igraju rata. Od te vrste igara postoji realna opasnost da im se pluća napune svježim zrakom ili da se izmore trčeći i skrivajući se po šumi. Radije igraju opuštajuću igricu namijenjenu predškolskom uzrastu u kojoj si masovni ubojica,a ubojstvo trudnice donosi maksimalan broj bodova. Ljubav prema fotografiji mali Mariolino je pokazivao još u najranijoj mladosti.Sjeća se trenutka kad je išao probati kako se otvori stražnji poklopac na 'Yashici' i tad je osvijetlio gotovo pa ispucani film. Tridesetak fotografija žive još samo kao blijeda uspomena (ma ko ih se zapravo sjeća?) NAPOMENA: Ne bih volio da me ujutro žena pronađe kako u potkošulji i mudantama spavam sa nosom na tipkovnici,a na ekranu piše:''KKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKKK...'' pa bih odmah predstavio Genoveskog majstora gospodina Spigorozzia... 'L ANIMA' MARIOLINA SPIGOROZZIA Zasigurno ponajbolja fotografija iz opusa ovog umjetnika je čuvena fotografija 'L anima'. Slikana je ranih devedesetih,a na katedri za suvremenu umjetnost u Llhasi fotografija se izučava kao dio obaveznog gradiva. Autoportret je zasigurno jedna od najtežih fotografskih discplina jer umjetnik osim na tehničke detalje mora paziti i na vlastitu spontanost kako kadar ne bi bio predvidljivo isforsiran (ako razumijete što sam želio reći čestitam,jer ja nemam blage veze). Za 'L.animu' je čuveni rimski teoretičar umjetnosti Nicollo Ciochiolinno-Parloni i vlasnik galerije u Veneciji rekao da ga ne zajebavamo s glupostima te nas je nakon našeg inzistiranja na davanju izjave telefonski poslao u tri pičke materine na što smo mu replicirali da je Trst naš. Spigorozzi je na 'L animi' uspio potpuno u svojoj nakani i iako je facijalni grč na njegovom licu svojstven isključivo osobama koje istiskuju tvrdu stolicu čiji promjer redovito prelazi promjer analnog otvora, radi se ni o čem drugom već o svojevrsnom kriku mlade samosvjesne osobe koja se nalazi na raskrižju života. Biti običan,normalan i proljevasto dosadan ili ostati svoj do kraja? Meni je ova slika draga jer je nastala u razdoblju kad većina mladih muškaraca mašta o karijeri porno zvijezde,a život im se svodi isključivo na neprestano samododirivanje. Spigorozziev amico Niccolo Picollino (Mali) obožava ovu fotografiju i smatra je najboljim razlogom na moj tadašnji neuspjeh kod djevojaka.U ušima mi vječni zvoni njegov legendarni komentar:''Ne znam zašto me cure neće?'' L'ANIMA-MARIOLINO SPIGOROZZI-GENOVA 1992.  I by the way,nije riječ o autoportretu već o uratku mog kolege s kojim sam u to vrijeme prangijao na dvije gitare u 'bendu' pod nazivom 'Loša probava' . 'PUNJENE GAĆE' MARIOLINA SPIGOROZZIA Omamljen rujnim vinom u jednom trenutku sam stvarno imao namjeru potražiti talijansko-hrvatski rječnik kako bih pronašao kako se na talijanskom kaže 'punjene gaće',ali onda je razum prevladao. Dakle,jedna od najpotresnijih fotografija druge polovice dvadesetog stoljeća svakako su neizbježne Spigorozzieve 'Punjene gaće' . Fotografija spada u sam vrh fotografskog izričaja i jedan od najbitnijih trenutaka europske i svjetske umjetnosti uopće jer nitko nikad u suvremenoj umjetnosti nije postigao takav eklatantan prikaz otuđenja suvremenog čovjeka. (Koristim ovaj trenutak pa bih se ispričao nekom eventualnom perfekcionistu kojeg smeta nedovoljna kvaliteta fotografija.To je zbog ograničavajućih tehničkih okolnosti.Krepaj,budalo!) Laici gledajući ovu fotografiju najprije traže gdje je gornji dio trupa modela koji sjedi i nakon opetovanog pokušaja obično odustanu,a onda bi pogledali zamišljenog Spigorozzia koji bi pritom kao svi umjetnici obično pušio i zamišljeno gledao u daljinu...a to što se nakon dva dana šporko suđe skorilo u sudoperu i kuća nije pometena tjedan dana nema veze.) Ljubitelji istinske umjetnosti doživljavaju pravi grč sladostrašća kad nakon sati i sati promatranja ustanove (za mentalno oboljele) da je riječ o trapericama punjenim mudantama i čarapama s parom izlizanih kaubojskih čizama 'pitajbogaoklenmi' kako sjede na stolici. Na tren se začude koliko blesav mora biti netko kome ovakve umobolne gluposti padaju na pamet,ali na kraju moraju priznati poraz jer je skoro pa nemoguće povući paralelu sa bilo čime ikad viđenim,a to je,po meni, i smisao svake prave kreativnosti,pa i konceptualne umjetnosti općenito. Najlakše se u centru Zagreba skinuti gol pa pred očima zapanjenih prolaznika jebavati asfalt. PUNJENE GAĆE-MARIOLINO SPIGOROZZI-1996.  Treća slika je svojevrsni egzemplar... Znate,šta? Skoro su 4 sata! Idem na počinak.... |