SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
četvrtak, 30.05.2013.
THE BEST OF ISOLA DEL MORTE (part 1)
|
OVO NIJE OBIČAN PUTOPIS! Vjerujem da među Vama ima dosta ljudi koji žive na devetom katu nekog zapišanog socijalističkog nebodera. Točno znam kako Vam je! Kad Vas uhvati napad klaustrofobije otvarate prozor. S njega puca pogled na oguljenu fasadu susjednog nebodera. Ta Vam zgradurina zaklanja Sunce tako da ujutro pijete kavu i marendate uz upaljeno svjetlo.Kad se popodne zaželite zraka, prošećete po parkingu krcatom nasranih automobila i sjedate u parkić koji pamti i bolje dane.Strahovito Vas smetaju potrgane ljuljačke i slomljene klackalice pa se frustrirani vraćate u stan. Palite svjetlo i idete prema računalu. Taman kad se Vaše oči priviknu na polutamu, oko 17.30, izviri dosadno Sunce i morate navlačiti zavjese. Upravo ste pisali odličan post o revoluciji koju bi trebalo podhitno napraviti.Cilj Vam je ujediniti sve blogere,fejsbukovce i činčile,ali to jebeno Sunce Vam tuče u monitor pa se slova ne vide kako treba. Odmorite se,zaslužili ste! RIDE ON... Šta bi dali da ste sad na moru? Maestral nosi miris mora,guste krošnje borova se njišu na povjetarcu,koža Vam upija vatreni sunčani sok. ČčČčČčČčČčČčČčČčČčČčČčČčČčČčČč… (cvrćkovi) Mislim da bi nam svima pasalo malo relaxa.S moje strane stvarno nije lijepo da Vas još nikad nisam malo provozao po svom lijepom otoku. Jel' da sam isto malo u kurcu? Kako bih ispravio tu nepravdu u današnjoj epizodi Vas vodim na jednu kraću vožnju tako da svi Vi koji ste nesretnom igrom slučaja rođeni 100-200-300-800-1600 km od mora osjetite malo mirisa soli u nozdrvama. Ostavljam laptop,uzimam fotoaparat i krećemo! Ne morate se vezivati,kad kod nas navrati vodička prometna policija obično piju u kafiću.Jes' da s vremena na vrijeme popizde i onda zaustavljaju sve živo,ali danas je blagdan pa čisto sumnjam da će biti kakvih problema. Jeste li se udobno smjestili? Spremni za prvu putopisnu reportažu u povijesti 'SPIG'-a? Znam da imate osjećaj kao da me poznate sto godina,ali ja bih isto prekinuo eventualnu neugodnu tišinu.Stavljam CD benda kojeg sigurno obožavate,a nikad niste imali prilike upoznati se sa cjelokupnom diskografijom. Ne mogu vjerovati da niste nikad čuli 'Mornarsku tužaljku'. Neka Vam slobodno svira u pozadini. Epizoda će Vam bolje leći! Nakon kraće vožnje kroz mjesto dolazimo do jednog malog raskrižja. Prebačajem mjenjača iz trećeg u drugi stupanj prijenosa,dao sam lijevi pokazivač smjera te skrenuo na bijeli put koji vodi ka našem odredištu. Jel' Vam dobra ova stvar od Kridensa? Da dobra…. Op,sad ćemo stati.  Dakle sa desne (…nemoj nikad lijevo na raskršću staze,svi se zvijeri paze….)strane nalazi se polje po imenu Blato.Ovo je plodno polje bogato podzemnim vodama i u doba dok rad nije bio sramota bilo je prekriveno vinogradima. A danas? Hrvatski ekonomski mozgovi su na papir bacili sve prihode i rashode i shvatili da nam je puno povoljnije uvoziti jeftine grčke kiseliše nego se mučiti po poljima obrađujući tamo neku dosadnu zemlju. Enologija je u Hrvatskoj totalno bezvezna znanost.Puste stranice ispisane o tome kakav je bouqet,koja je berba,da li je pun okus,koliko je stara butelja,a nakon desetog gemišta potpuno je nebitno da li piješ Chardonnay iz 1924. ili 'Starog ribara' od deset kuna litra. Jedino što od Chardonnaya ujutro manje boli glava. Blato je danas kao i većina hrvatskih polja prekriveno plantažama vrlo guste i kvalitetne zdrače za koju,nažalost, do daljnjeg neće postojati osobit ekonomski interes. EVO NAS…. Trenutak koji me oduvijek oduševi je kad se nakon truckanja po bijelom putu napokon otvori pogled na more.  Ovo je uvala Murtar!  Ako ste redoviti čitatelj 'SPIG'-a (a sigurno jeste,znam da se jadni samo živcirate,ali jednostavno ne možete prestati),sjećate se nedavne epizode 'Ojroskeptik s mozgom' i odlomka pod nazivom 'Kako će uvala mog djetinjstva postati zaljev svinja'. Ako ste čitali znate otprilike o čemu se radi,a ako niste moja iskrena sućut! Dakle,nedostatkom konkurentnog domaćeg proizvoda u svrhu sigurnog priliva stranog kapitala bili smo prisiljeni-rasprodati državu. Pola ove uvale kupilo je neki Magiarosz i čovjek čeka povoljnu priliku da ovaj komadić ljepote betonira i ogradi žicom i onda ćemo se ja i napaćeni pripadnici hrvatskog naroda zamotati u hrvatsku zastavu, stajati ispred rampe i za to kriviti…pitaj Boga koga. To će trajati dok nas ljubazni čuvar Lajosz na nas ne pusti krvoločnog dobermana po imenu Bibi te nas nagna u bjesomučan bijeg preko nerasprodanog teritorija. JEDAN NORMALAN ODLOMAK  Crkvica Sv,Nikole sa lijeve strane datira iz 15. Stoljeća i napravili su je jezerski ribari i pomorci u čast svog Sveca i zaštitnika.Nakon 2. svjetskog rata je bila potpuno zapuštena i obnovljena je tek prošle godine uz blagoslov šibenskog biskupa.(na ovakav stil rečenica u 'SPIG'-u niste navikli,znam.)  GOTOV NORMALAN ODLOMAK Ovo sumorno zdanje je nekadašnja solana.  U razdoblju posvemašnje zaostalosti ovdje je poduzeće 'Riba-Rijeka' 30- 40 godina imala pogon za soljenje srdela koje su svojom kvalitetom bile ravne najfinijem pršutu.Sjećam se da sam kao klinac u nekoj riječkoj samoposluzi naišao na teglicu srdela i na etiketi je pisalo da su usoljene upravo ovdje. Kakav je to samo bio ponos! Danas je pogon prebačen u Stankovce,udaljene od mora nekih 20 minuta i vjerujem da ta transakcija ima svoje čvrste ekonomsko razloge. Otprilike kao i sudbina solane u Vela Luci. Iako je godinama uspješno radila naši mudri ekonomski mozgovi su je uspjeli uništiti i pogon je prebačen u nedaleki - Niš Da,dobro ste pročitali! Čuvene niške slane srdele! CLAHE CPDELE Vjerujem da će brižljivi ekonomski analitičar u par trenutaka na džepnom kalkulatoru izračunati da solana u obližnjem Nišu u samom startu ima sve preduvjete za uspjeh za razliku od one u Vela Luci u kojoj su srdele i inćuni još živi skakali po kašetama kad bi ih dovezli. No,kako bi svaka osoba sa kvocijentom inteligencije većim od 60 brzopleto zaključila da je riječ o nekoj opasnoj muljaži situacija je ipak drukčija. Slane srdele su delicija koja se jede povremeno; samo par komada,feta kruha se moćka i toćka u maslinovom ulju,popije se bevanda i to je to. Srbi,nenavikli na taj fini okus,obično pojedu sedam-osam komada (i to zaliju s kriglom od pola litre vode kao moj pokojni susjed iz Banja Luke i svaki put bi ostao živ) ne znajući da je zasoljena srdela puna masti,kolesterola,da povećava krvni tlak,izaziva probleme sa srcem….jednom rječju-da nije baš najzdravija namirnica. Pogon je,dakle,prebačen u Niš da se čuvenom niškom slanom srdelom (sorry,ali opet me uhvatio smijeh) desetkuje srpsko stanovništvo. OVDE LEŽI MOJ DEDA (1949-2013). UMRO USLED POSLEDICA PROUZROKOVANIH PREKOMERNIM UŽIVANJEM U ČUVENOJ NIŠKOJ SLANOJ SRDELI.ČOVEK JE ZNAO DA IH POJEDE PO DVA TUCETA,A POSLE TOGA BI SVE ZALIO SA DVA KRČAGA VODE DOK MU NISU OTKAZALI SRCE I BUBREZI. Za one koji žele znati više napomenuo bih da je sredinom osamdesetih u ovoj uvali bio i Miljenko Smoje i sa domaćinima napravio reportažu koja je izašla u 'Slobodnoj' na dvije stranice.Uh,što bih dao da mi se dokopati toga…  Jesam li Vam zamoran? Normalno da nisam,ajmo dalje…. 'SPIG'-ova PTIČJA PERSPEKTIVA Poeta je davno rekao da kad umočiš prst u more automatski imaš kontakt sa čitavim svijetom. Kad umočiš pišu on se obično smrzne,uđe u se i ne znaš šta su dlake,a šta su jajašca. Sad ćemo se popeti na brdo i okinuti još par panoramskih snimki pa gledajte u njih do 17.30. sve dok Vam ne izviri Sunce…AHAHAHAHAHAHAHAHAHAA….   Kao uspomena na one dane kad rad nije bio sramota i kad Hrvatska nije bila ovako perspektivna i prosperitetna zemlja ostala je ova hrpa betonskih utegića kojima su se pritiskale srdele nakon što bi skupa sa solju bile posložene u važiće.  Volio bih popričati sa čovjekom koji je u iskrenom domoljubnom zanosu usrao velolušku solanu i dojaviti mu da ako u Nišu ponestane betonskih utežića zna gdje ih može naći.Dobit će ih u pola cijene.Nama to tu više ne treba…AHAHAHAHAHAHAHAHAHA…. . POTRAGA ZA IZGUBLJENIM BLAGOM  I za kraj ove male reportaže donosim Vam fotografiju Pudarice. Riječ je o čudnoj kamenoj građevini koja se nalazi na brdu iznad uvale, a njena prava svrha ni dan danas nije sto posto razjašnjena. Najvjerojatnije je riječ o ilirskoj osmatračnici,a najinteresantnije je to što se prema urbanoj (hm…seoskoj) legendi u njoj se kriju zakopane dragocjenosti. Ulje na vatru potpirilo je otkriće mog pokojnog pradjeda koji je,par uvala dalje, u razdoblju između 1. i 2. Svjetskog rata, čistio jednu gomilu kamenja i unutra našao grob i neke zlatnike. Jedan moj prijatelj avanturističkog duha je, u tu svrhu,prije nekih desetak godina preko oglasnika nabavio polovni detektor metala i u narednih par mjeseci otkrio impresivnu količinu konzervi od paštete,pivskih čepova,brukava,limenki od pive,ruzinavih komada željeza…..dok se nije umorio. Ipak.....blago postoji! Svakog ljeta uvale su prepune usidrenih jedrilica na kojima se loče sve u šesnaest i pažljivi promatrač ne može ne primijetiti kako se svako malo preko brodske ograde neko pijano blago baci u azurno plavetnilo….. PLJUS! |