SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
srijeda, 03.04.2013.
UPOZNAJ 'SPIG' DA BI GA VIŠE VOLIO
|
SPIG. Blog s pozadinskim dizajnom ruske kuharice iz 1955. Što je u stvari 'SPIG'? Kvaziintelektualno prenemaganje jedne prosječno obrazovane seljačine? Vodič kroz glazbu na jedan potpuno novi način? Potraga za rijetkim istomišljenicima? Dnevnik izgubljene ovce koji u masi strši kao krivi k.....? Promašeni poligon za samoreklamiranje? Koncept za postizanje besmrtnosti? Egotrip? Ajmo mi načas u riječku Guvernerovu palaču... Evo nas! Godina je 1996. Upravo je u tijeku koncert jednog ljubljanskog jazz ansambla. Tip na kontrabasu radi bam-bim-bam-bam....a ovaj na klaviru radi plink plonk plink plonk, a bubnjar po kontrama i činelama lupa s onim metlicama tutup tutup tutup tukšššššššš, a ovaj na gitari radi peiiiing, tirlitirlutirlitirlu i ustima radi facijalne grčeve, a ovaj na trubi radi turuuuuuuturuuuuuu.... U publici rijetki posjetitelji ispunili prvi, sedmi i zadnji red... Jeste li ubrali poantu? Normalno da niste kad još nisam završio odlomak. Pomalo, jebemu mater....gdje Vam se žuri? Dakle, ljudi u zadnjem redu (ja i još dvojica) slušamo i dobro nam je. Ovi u prvom non stop nešto dobacuju muzičarima na bini, a ovi se smiju i odzdravljaju im. Ti koji su dobacivali bili su riječka jazz ekipa koja je zvala na gostovanje svoje prijatelje iz Slovenije. U područjima koja nisu politika, nogomet i drkanje Ave Karabatić u srpskom 'Big brotheru' to je jedan od rijetkih načina na koji ti ljudi funkcioniraju. Iako su svi do jednog doktori svog instrumenta koji sve suseve, dimove i majeve imaju u malom prstu njihova publika će zauvijek biti par zaljubljenika, entuzijasta i divljaka koji slučajno nalete (npr. ja). Znam da će sad netko reći da ako žele uspjeti u tome što rade idu vani, ali ako je u zadnjih sto godina za uspjeti u onome u čemu voliš nužno pobjeći iz svoje Domovine zašto je onda lijepo cijelu ne premrežimo dinamitom rastegnemo par tisuća kilometara žice do Urala, sjednemo na kamen, zapalimo cigaret i fino stisnemo detonator. BUM! Nema je! I ZAŠTO SI TI ,MAJMUNE, SAD EKSPLOZIVOM RAZNIO NAŠU ZEMLJU KAD NAM NISI OBJASNIO POANTU? Evo sad ću. Alaj ste u kurcu, ljudi. Baš ste nestrpljivi! Ja često koćarim po blogu i uvijek imam osjećaj da su ti svi tekstovi napisani za tridesetak ljudi koji se osjećaju dužni to čitati kako bi danas sutra ovi čitali njih i pohvalili ih čak i kad im je tekst bez veze da se ovi ne bi naljutili... E sad, oni jazzeri su, ako ništa, bar živi ljudi koji se zajebavaju, poslije svirke nešto pojedu i popiju, zapale mirišljavu cigaru….za razliku od usamljenih blogera koji ugase kompjuter i....ostanu još malo sjediti kraj noćne lampe....sami kao ćukovi. Ja npr. jako volim i moju Shimu i Pexu i Antuntuna i onu malu garavu Modesty i onog blekastog Manipulatora koji znam da čita SPIG, ali se samo malo šćućurio. Budući da sam socijalno osviješteno biće baš mi je bez veze da ja u biti nemam pojma tko su ti ljudi. Kraljicu Wind ne spominjem jer sam nju jedinu upoznao.....a čak dobio priliku i opipati je. ''MA KOGA SI TI OPIPAO, GOVNO JEDNO! LJUDI, SAMO SMO SE SLIKALI U PARKU ISPRED KAFIĆA....OOOOOOO.... PIČKA LI TI MATERINA...GOVNO BEZOBRAZNO...'', reče opatijska cura. Poanta? Nemam pojma! MAKING THE AMAZING I najduži put počinje prvim korakom. JAPANSKA Jeba ne jeba, kurcu vrijeme prolazi. MURTERSKA Stoputa sam već sebi rekao da ću se ostaviti ovoga, a onda sjednem u auto i na Otvorenom radiju čujem Traveling Wilburyse, krene tok svijesti i za pet minuta je cijela priča u glavi...samo je treba otipkati. Onda dobiješ otkaz i dva mjeseca u glavi preslaguješ kako će izgledati epizoda na 'SPIG'-u ako se uspijem zaposliti. Zajebano je ovo! Prava, pravcata droga! O-VIS-NO-ST! Nemojte ni počinjati! A sad ćemo naučiti kako epizoda 'SPIG'-a dođe od moga uma, preko mojih debelih prstiju do Vas-krajnjih korisnika. Posebno ću se osvrnuti na pripremu, obradu te plasman digitalnih fotografija za jednog mog bivšeg obožavatelja koji će nakon ove epizode to ponovno postati. Uzmimo na primjer neku temu...štajaznam...Pajo Patak. Dok bi nemaštovit autor pokrao podatke sa wikipedije, stavio dva crtića i na bespućima interneta našao neku bolesnu sliku na kojoj Pajo jebe Patu u guzicu slatku ja bih napisao kako sam kao dijete obožavao 'Mikijev almanah' i 'Mikijev zabavnik'. Onda bih dodao i to da sam obožavao one njemačke debele knjige 'Lustiger Taschenbuch'. 'Pročitao' bi ih od prve do zadnje stranice iako nisam znao ni riječi njemačkog. Pale bi u toj priči još dvije-tri dobre anegdote...budite u to sigurni.... A onda bi slijedilo virenje u moju poznatu arhivu. Osvrnuo bih se npr. i na to da je Mickey Mouse uvijek podvaljivan kao idealan lik za djecu, a maleni su ipak više voljeli Paju jer je onako živčani i eksplozivan imao puno više veze sa stvarnim životom. Znam da biste upravo iz 'SPIG'-a saznali da mu je pravo ime Donald Fauntleroy Duck i da je ugledao svijet 09.06.1934. u crtiću 'The Wise Little Hen'. Vjerojatno bih spomenuo da mi je i danas ponekad žao jer prije puno godina nisam kupio knjigu Carla Barksa u kojoj su bili sabrani svi Pajini najbolji stripovi. Gdje osim u 'SPIG'-u možete pročitati da su najveći obožavatelji Paje Patka Nizozemci gdje tjedni časopis 'Donald Duck' ima nakladu od 300 000 primjeraka, a 20% redovitih pretplatnika ima više od 35 godina?......mmmmm....coffe shopovi...kurve u izlogu...Pajo Patak... A na kraju bih još sigurno naveo da se Pajo u Hrvatskoj zove Paško što mi je leglo otprilike isto kao kad sam vidio da je Čiko Chico… Doduše, bolje i Paško nego: arapski-Battouta kineski-Tang Lao Ya (a mogli ste-Mao Ce Tung) danski-Anders And finski-Aku Ankka talijanski-Paolino Paperino japanski-Nikano Saku turski-Vakvak islandski-Andres Ond indonezijski-Donal Bebek (Selmaaaaaa..Selmaaaaaaaa..putuuuuuj Selmaaaaa...) Ipak najluđe bi bilo kad biste saznali kako u Bugarskoj zovu Baju Patka (u Hrvatskoj je, inače, Ujo Tvrdica...jadan Bože…bolje bi bilo Gusan Kerum) Čičko Paričko!!!! I ZA LJUBITELJE 'SPIG'-ovih FOTOGRAFIJA.... I kad bih ja složio tu epizodu o Paji Patku, vrlo vjerojatno bi mi došao gušt nešto i nacrtati. Web designer čiji skeneri imaju mehanizam kao ruska nuklearna podmornica nasmijao bi se od srca znajući da ja svoje slike fotografiram(?) SAMSUNG digitalnim aparatom, a onda ih prebacim na laptop i obrađujem u Picassi. Jedan 'koji se kuži' mi se jednom prilikom narugao na sam spomen Picasse, ali to njegovo ruganje za 'SPIG'-ov izričaj ne znači ništa. Onda ti ja, Alexxl, spojim aparat na laptop pa prebacim kroz onu malu sivu žičicu sliku na desktop. Onda ti idem na Blog.hr pa se ulogiram pa u onaj veliki pravokutnik prebacim tekst o Paji Patku koji bih napisao da sam umjesto ovog sad danas pisao to. Onda bih ja našao mjesto u tekstu gdje ću prebaciti svoju sličicu. Onda sa strelicom idem skroz desno gdje je ona mala televizija (ispod nje su kategorije za objavljivanje.) Onda kliknem pa idem na 'odaberi datoteku' pa idem na 'radna površina' pa nađem svoju sličicu pa kliknem. Onda čekam....čekam.....čekam....i kad je prebacim dolje odaberem veličinu i...potvrdim. Eto ti! Nikakvi memorijski emulgatori, reprogramatorski žarišni difuzori, konkavni povratnici. I što nakon objavljivanja? Pa ništa! Obično vidim da u jednom danu klikne od 50-100 ljudi i to isključivo i jedino zato što nigdje ne mogu čitati ovakav metafizički tekst o Paji Patku čitati i nakon iskrenog oduševljenja u prosjeku svaki trizdeveti ostavi komentar…. Onda obično ugasim laptop. Kraj noćne lampe još malo sjedim....sam kao ćuk…. i mislim se…...................dokle? Pozdravlja Vas Čičko Paričko! |