SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
ponedjeljak, 24.12.2012.
'SPIG'-ov JUKEBOX ( part 1)
|
Evo jedne neobične pilot epizode budućeg serijala koji ćete (nadam se) s vremena na vrijeme čitati u 'SPIG'-u idućih tridesetak godina koliko još mislim voditi ovaj blog. 'Koji je to kurac sad?', vjerojatno zanima prosječnog čitatelja. Nije u pitanju nikakav kurac već osobni osvrt na najmilije dugosvirajuće ploče. Svojevrsni 'Soundtrack života' kako je svoju odličnu knjigu naslovio gospodin Anđelko Jurkas (Ako niste dosad imali prilike čitati 'Bez rocka trajanja' i gorespomenuti 'Soundtrack' toplo ih preporučam. Pod uvjetom da volite glazbu, normalno.) Kao što Vam je već poznato u našim pregledima ćemo najmanje govoriti o pločama jer su to drugi pametniji napisali davno prije mene. 'Pa o čemu onda?', vjerojatno zanima onog istog prosječnog čitatelja. Strpljenja, strpljenja... Dakle, prošlo je dugih dvadeset pet godina od danonoćnog preslušavanja srcu mi drage kazete čije bih pjesme i dan danas znao odtamburati sve do jedne jer je to bila tolika opsesija da to nisu istine. (dobro, možda bi se usput izmiješao koji stih, ali to je ipak 25 godina, jebemumiša). Vrijedilo bi napomenuti i da mi je taj bend danas zanimljiv koliko i podgrijana juha. Taj moj stav je potkrijepila i priča Ante Tomića iz knjige 'Zvučni zid' u kojoj je dosta slikovito opisao koliko je njihov lider neduhovit i dosadan tip. Smisao za humor je, kao što već sigurno znate, bio i ostao jedan od najpoznatijih pokazatelja ljudske inteligencije i kad saznaš da ti je nekadašnji idol po tom pitanju najobičnije mrtvo puhalo malo se razočaraš. Citirao bih i 'Nomad' koji su u za njihovu prekomjernu društvenu angažiranost, zabrinutost za siromašne i višeminutno davljenje ljudi na koncertima lideru poručili: 'Baš nam je drago da je ovaj svijet toliko sjeban pa ti jadan toliko patiš!' Nije zgoreg ni spomenuti da su neke svoje poslove iz mile im domovine prebacili u inozemstvo kako bi, 'nako po hrvatski, izbjegli plaćanje poreza. Domoljublje, šta ćeš? Ona većina koja se već sad smješka jer je pogodila o kojem bendu se radi zaslužuju iskrene čestitke, a Dirk Diggler neka čita dalje. Te daleke 1987. zahvaljujući sindromu starijeg brata u naš je stan došla originalna audio kazeta u izdanju 'Jugotona' čija je neobičnost bila u tome da je bila napravljena od bijele plastike. Većina kazeturina su bile crne tako da je ova odisala nekim posebnim raritetnim štihom (u nastavku teksta ću svakako nastojati izbjegavati ovako glupe rečenice.) Nego kad smo se metodom literarnog vremenskog skoka već vratili u 1987. ne bi bilo u redu da malo ne osvježimo sjećanje na ovu dosta ispraznu godinu. OSANZSEDMA Dakle, bila je to godina Univerzijade i one epileptične vjeverice, 'Oscara' je te godine dobio 'Posljednji kineski car', a Robocop je ostao praznih ruku unatoč dvjema nominacijama. Najveći hit bila je Parabajlarlabamba, a svirao je i 'Bad' Michael Jacksona, 'Nismo mi bez cilja' Josipe Lisac, Oliverove 'Stine', onda 'Stojin na kantunu', 'Jesen u meni', 'Zemlja', 'Livin' on a prayer', 'Welcome to the jungle', a vrijedilo bi spomenuti i legendarnu pjesmu 'Barcelona' zahvaljujući kojoj smo uz Freddya prvi put čuli i vidjeli korpulentnu Mojnesrat Kabalje… Dakle, te 1987. izbila je i afera 'Agrokomerc' (usput, ima li još osim mene netko normalan tko se sjeća lutkarske serije Koko Groko u kojoj su neke poremećene bosanske plišane koke nasmijavale djecu u maniri žalosnih socijalističkih Muppeta) 100 DM je vrijedilo 36 002,59 din (a ljeto ranije 19 394,88 din…pametnom dosta). Prosječna plaća je u srpnju 1987. bila čak 200 DM, Boban, Šuker i Prosinečki su s tadašnjom reprezentacijom osvojili Svjetsko juniorsko prvenstvo, u Zagrebu je otvorena Mimara, a kad bih još znao koji su pornići igrali na matinejama u riječkom kinu 'Garibaldi' to bi bio pravi dokaz da sam spreman za psihijatrijsko vještačenje, ali, srećom, ne posjedujem taj podatak. Mada mi se čini da je u to vrijeme žario i palio 'U slast' (ono kad ona droca mora osvojiti deset najvećih ljubavnika na svijetu pa ga ispod pulta popuši TV voditelju koji upravo čita vijesti, ali nisam siguran sto posto pa ne bih htio širiti dezinformacije.) Balašević je snimio zlokobnu 'Samo da rata ne bude' zbog koje se moja jedna bivša cura rasplakala kad je čula onaj dječji zbor na samom kraju pjesme pa sam je tješio. 'Koji kurčevi rat?' mislio je u tom trenutku svaki normalan čovjek,' pa nismo mi divljaci!' S ove vremenske distance tragikomičan je i podatak da su nas 'Novi Fosili' te 1987. razgalili uz 'Poziv na ples' dok je Milošević na četničkom Woodstocku na Kosovom polju raspaljivao krvoločnu bagru pokličem 'Niko ne sme da vas bije!' Jer, kao što sam već spomenuo, lakše je isukati sablju nego zasukati rukave… POPEO S NAM SE NA VRH KURCA SA TOM OSAMDESET SEDMOM, KAKVE TO VEZE IMA S DANAŠNJIM JUKEBOXOM? Da, u potpunosti ste u pravu, no sad kad sam Vas uljuljao u to doba bolje ćete pratiti nastavak teksta. Pol, Dejv, Edm i Leri su u kratkom vremenskom roku za me postali bogovi. Još veći gušt je bio to što u razredu nitko nije imao pojma tko su ni što su. Jedan zid moje sobe je bio u potpunosti prekriven njihovim posterima tako da je čudno da mater nije pomislila da možda naginjem dječacima. Zapravo, nije mogla jer je ispod kreveta uvijek nalazila oveću hrpu prašnjavih 'Erotika','Vrućih kajeva' i nekih njemačkih luksuznih kolor magazina na finom papiru koji su samozabavljanje činili uistinu vrhunskim doživljajem. Imao sam i neki magazin iz sedamdesetih u kojima su svi muški imali bafe i ružne kurčine, a ženske obješene cice sa ogromnim kolobarima oko bradavica i zastrašujuće mufove do pupka, ali su se isto vrlo nadahnuto jebavali. Nego, kad sam već spomenuo 'Erotiku' ('Jebi se ti i tvoj tok svijesti!', vjerojatno je u ovom trenutku pomislio netko tko bi možda čitao o tom mom favourite albumu), najluđe su mi bile erotske priče u kojima bi uvijek netko napaljenoj kravi 'zubima skinuo gaćice'. Nisam nikad probao na taj način razodjenuti voljenu osobu jer bih vjerojatno slomio dvojku gore desno što bi sigurno ubilo spolnu žudnju. Vratimo se mi na temu današnje epizode. Album se u prvom tjednu prodao u 235 000 kopija i postao najbrže prodavan album u britanskoj povijesti, a 21. travnja je zasjeo na prvo mjesto na malo duže vrijeme. Legendarne pjesme A1, A2 i A3 predstavljam na kraju današnje epizode i to u verzijama od kojih mi se doslovno objesila vilica. Posebnu pažnju obratite na posljednji isječak koji dokazuje da je genijima samo nebo granica. A sad se prepustite joutube lebdenju u društvu virtoza i slobodno, bez ustručavanja, napišite da li je ova epizoda dobra ili zakurac da znam hoću li nastaviti sa serijalom… A1 A2 A3 |