SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
petak, 07.09.2012.
KUTAK ZA DIKTATORE
|
'NORMALNO DA NA KUBI POSTOJI OPOZICIJA…ALI SU SVI U ZATVORU'' Fidel Castro Zahvaljujući iznenadnom napadu inteligencije pojedinih nakladnika čije su knjige dosad skupljale prašinu, u Hrvatskoj je u zadnjih nekoliko godina strahovito poraslo tzv. kiosk izdavaštvo. U šumi gluposti kojima su trafike doslovno zatrpane zalome se i neke odlične stvari, a vjerujem da ste svi primijetili koji su naslovi među omiljenijima. Titova kuharica, Titovi razgovori, Titov sprovod, Titove žene, Titovi dani pred smrt…. Na sam spomen njegova imena većina njegovih oponenata gubi kontrolu i ne odgovara za svoje postupke. Pa tko onda kupuje te knjige? Ovakvi kao ja? Ne znam baš! Ako što ne podnosim to su ljudi koji će doživotno glasati za HDZ pa čak i onda kad bi im čelništvo HDZ-a na kuhinjskom stolu silovalo majku, oca i suprugu. To su isti oni nesretnici koji su u ekstazi rušili socijalizam, a sad kad su nas njihovi miljenici uništili do kraja uviđaju da je 'doba tamnice naroda' imalo i nekih dobrih stvari. KAŽU DA SE U JUGOSLAVIJI ŽIVJELO BOLJE. NIJE BOLJE NEGO ČEŠĆE. Đermano Ćićo Senjanović Tito je u kolektivnoj svijesti postao istovremeno i pop-ikona ravna Elvisu i monstrum reda veličine Pol Pota (o kojem ćete više saznati u današnjoj epizodi). Najbitniju činjenicu vezanu uz njegov lik i djelo Titovi mrzitelji najčešće prešućuju. Podsjetimo! Od zemlje koja je nakon 2. svjetskog rata imala skoro 40% nepismenog stanovništva napravio je jednu od gospodarski najjačih sila na svijetu - svojevrsnu inačicu današnje Kine. Moj Šibenik je npr. po industriji bio treći grad u bivšoj državi, a sad je postao najobičnija hadezeovska lešina koja zaudara na kilometre. I svatko tko to ne želi priznati je najveći neprijatelj ove zemlje! ŠTA BI DAO DA SI NA MOM MJESTU… Pokojni predsjednik Tuđman se grčevito borio da bude Tito nakon Tita, ali umjesto da se ulovio stvari koje jednu normalnu državu čine državom priprosta budala je preuzela samo vanjsku ambalažu što će reći - šepurenja u bijelim odorama, vojne mimohode, hiperprodukciju činova i odlikovanja, one tragikomične počasne straže i općenito patriotski kič na razini dućana 'sve po 8 kuna'. Svijet je na te zaostale ceremonije reagirao otprilike isto kao što se mi danas smijemo Makedoncima koji su potonuli u govna do kraja, ali se zato pretrpavaju monumentalnim povijesnim spomenicima bez ikakvog reda i smisla. Odmah mi padaju na pamet Kazahstanci koji su nakon 'Borata' odlučili snimiti film u kojem će svijet upoznati njohovog junaka Ablai Khana koji je prije 300 gpdina u mitskoj bici na rijeci Bulatny porazio strašne Džungare. Za film su angažirali Miloša Formana kao producenta, a glavna uloga je povjerena Jason Scottu Leeu (glumio Brus Lija). 'Nomad' je koštao 50 milijuna dolara, a u SAD-u zaradio oko 80 000. Prva asocijacija na Republiku Kazahstan nakon ovog megaspektakla? Boratovo govno u vrećici. ZATO ŠTO PAMETNIJI POPUŠTAJU BUDALE VLADAJU SVIJETOM Tito diktator? Tuđman diktator? Nemojte me zajebavati! Pa to su male bebe! Zaronimo u čaroban svijet diktatora na način na koji to još nikad niste… (Izvor:Jutarnji list) KIM JONG IL – SJEVERNA KOREJA Jedna žarulja po domaćinstvu, 200-300 grama hrane po glavi stanovnika, ogromna stopa smrtnosti kod djece, nema interneta, nema kontakata sa vanjskim svijetom, nema kafića, diskoteka, restorana. Mladima je izlazak dozvoljen jedino nedjeljom popodne i to u šetnju po parkovima. Usred svake četvrti nalazi se vojarna, mladi su obavezni provesti u vojsci dvije do tri godine tako da Sjeverna Koreja u redovnom sastavu ima najmanje milijun vojnika, a u pričuvi još toliko. O pustim koncentracijskim logorima u kojima se obračunavaju s neistomišljenicima nećemo ni govoriti. Jedna od najvećih bizarnosti je svakako potpuno prazan grad na jugu zemlje (ako se sjećate Baracka Obame i njegova posjeta Južnoj Koreji kad je s graničnog prelaza promatrao dalekozorom, e, gledao je upravo tamo). Znači u tom gradu duhova ne živi nitko, ali je zato cijeli premrežen razglasom s kojeg cijelu noć sviraju borbene koračnice kako bi njihovi južnokorejski susjedi imali dojam života i…drhtali. Na satelitskoj snimci Sjeverne Koreje svijetli jedino glavni grad Pyongyang, a ostatak zemlje je u potpunom mraku. Najjeziviji detalj smo ostavili za kraj! Svi se sjećamo scena sprovoda Velikog vođe kad se narod bacao po zemlji i lupao glavom o pod. Iako sam, kao i većina, ispočetka bio sto posto uvjeren da je u pitanju izrežirana trećerazredna predstava ovaj detalj me uvjerio u suprotno. Pazite sad! Nekoliko mjeseci nakon rođenja djeca se ODUZIMAJU roditeljima i smještaju u državne vrtiće. Tu borave od ponedjeljka ujutro do subote poslijepodne kad ih preuzimaju roditelji. Dakle – šest dana u tjednu u te male mozgove sa utiskuje samo i jedino: Vođa, Armija, Partija, Vođa, Armija, Partija… Pa kako bi se Vi osjećali da Vam netko nakon trideset godina sustavnog ispiranja mozga saopći da je Vaš vođa umro od prevelike brige za svoj narod? TURKMENBASHI – TURKMENISTAN Neki su obožavali Disneyeve crtiće. Pojedini vole cvijeće Neki pišu poeziju. Osim dosadnih i ispraznih Sjevernokorejanaca u čarobnom svijetu diktatora i njima sličnih postoje i oni, koji ushićeni vlastitom veličinom, u sebi prepoznaju umjetničku crtu i…probajte si samo zamisliti život kad Vam netko takav kroji sudbinu. Moj osobni favorit je predsjednik Turkmenistana. Ima čovjek mašte. Idemo redom: -zatvorio je sve biblioteke -ukinuo balet, kazalište, filharmoniju,operu i cirkus -zabranio je pjevanje na play-back -zabranio je zlatne zube -zabranio je satelitsku i kabelsku televiziju -zabranio je mladima brkove, bradu i dugu kosu -zabranio je priznavanje diploma stranih fakulteta Dalji pothvati su : -usred pustinje je napravio 18 milijuna dolara vrijedno stanište za pingvine -kruh je nazvao prema svojoj majci -svaki građanin kad napuni 62 godine ima pravo na slobodan dan -država mu je dužna darovati novac za nabavu žrtvenog ovna -promijenio je imena mjeseci i dana u tjednu -dao je izraditi najveću cipelu na svijetu kao 'simbol velikog koraka Turkmenistana u budućnost' I za kraj: Napisao je filozofsko-duhovnu knjigu 'Ruhnama' koja je proglašena, nakon Kur'ana drugom najvažnijom knjigom u povijesti čovječanstva 'Ruhnama' se uči na svim školama i fakultetima, a za dobiti bilo koje radno mjesto treba odgovarati na pitanja iz 'Ruhname' Organiziraju se natjecanja u izgovaranju 'Ruhname' napamet, a prevedena je na više od trideset jezika…od kojih je jedan-zulu. POL POT – KAMBODŽA Jedan od najmonstrouznijih diktatora u povijesti ljudske civilizacije vladao je samo četiri godine. To mu je bilo sasvim dovoljno. Komunističkom ideologijom se zarazio za vrijeme studiranja elektrotehnike u Parizu. U to vrijeme se priključio omladinskim radnim brigadama i 1950. sudjelovao u gradnji jugoslavenskog Autoputa bratstva i jedinstva. Vraća se u domovinu i dolazi na čelo Partije. Bilo je to vrijeme Vijetnamskog rata i preko Kambodže je Sjeverni Vijetnam opskrbljivao svoje snage na jugu. Amerikanci odgovaraju žestokim bombardiranjem u kojem je poginulo 600 000 ljudi (to nije bilo prekomjerno bombardiranje, najvjerojatnije se pilot nešto zabunio), a nakon toga svrgavaju Pol Pota s vlasti i stavljaju marionetski režim. Nakon što su Amerikanci izgubili rat, Pol Pot i njegovi Crveni Kmeri u travnju 1975. trijumfalno ulaze u glavni grad Phnom Penh. Glupa raja je kao i sva glupa raja svijeta bila u euforiji, a tad je počelo… Za početak Pol Pot je odlučio raskrstiti sa svim dotadašnjim povijesnim naslijeđem i 1975. (godina mog rođenja…hm) proglasio – nultu godinu. Nakon mnogo lita Kampućija se budi! Kako je smatrao da su gradovi centri dekadencije odlučio je iseliti čitav Phnom Pen (2 i pol milijuna ljudi) izdavši proglas u kojem je stajalo da su Amerikanci odlučili bombardirati grad. To je bila najobičnija izmišljotina jer su ovi tada već bili pobjegli iz Vijetnama. Kompletno stanovništvo je raspoređeno u poljoprivredne zadruge sa svrhom stvaranja 'utopijskog agrarnog socijalizma'. Samo nekoliko dana nakon dolaska na vlast ukinuo je novac, svu novčanu dokumentaciju i spalio sve banke. Kako je njegov cilj bio stvaranje 'Novog čovjeka' – revolucionara, ateista i poštenjaka bez individualizma morao je ukloniti sve što mu je stajalo na putu. Za početak se pozabavio religijom i postreljao sve budističke, kršćanske i muslimanske svećenike. Nakon toga je muslimanima poslužio svinjsko meso. One koji su odbili strijeljao je odmah, a one koji su prihvatili strijeljao je nakon tjedan dana jer 'oni koji su izdali vjeru, isto tako jednog dana mogu izdati i njega'. Ništa bolje nisu prošli ni kršćani, a kako su budisti činili većinu stanovništva njih je poštedio…ali je srušio sve budističke hramove. Slijedeći na redu su bili apsolutno svi birokrati iz prethodnog sistema, a tad su na red došli…hm, čitatelji 'SPIG'-a i ja! Kako nitko ne bi trovao nadolazeće generacije pričama iz povijesti krenuo je u obračun s intelektualcima. Prvo je pobio sve fakultetski obrazovane, pa one koji su govorili strane jezike pa one sa srednjom školom. Najveća bizarnost je došla na kraju! Poubijalo je i one koji nose – naočale!!! One im sigurno trebaju za čitanje, a to nije bilo poželjno u zemlji u kojoj su spaljene sve knjige. Također je ukinuo i – bolnice. Povećala se smrtnost starije populacije koju je Pol Pot mrzio kao 'nositelje klice prošlih vremena'. Starci su masovno umirali i u poljoprivrednim zadrugama gdje se uzgajala riža – jedini proizvod Kambodže. Egzekucije su se obavljale svakodnevno. Ubojice su najčešće bila djeca između 11 i 14 godina, a kad bi ponestalo municije 'odabranicima' su se probijale glave bambusovim kolcima ili bi ih gušili plastičnim vrećicama. Zbog nedostatka hrane dnevno je umiralo tisuće ljudi…. Najstrašnije u svemu je bilo što je Pol Pot bio cijenjen član nesvrstanih i Tito je bio oduševljen 'kampućijskim putem u socijalizam') pa mu je redovito slao pomoć u traktorima (koji su zapravo bili paravan za…), oružju i…najstrašnije – plastičnim vrećicama. Iz Rijeke je 1977. isplovio trgovački brod 'Hrvatska' s pomoći za prijateljsku Kampućiju sa oružjem i - pet milijuna plastičnih vrećica. Dakle, Tito možda i nije bio diktator, ali komad kretena svakako jest! Budući da se Pol Pot kao i sve vođe 'veće od života' odlučio malo teritorijalno proširiti pa se okomio na susjedni Vijetnam. U siječnju 1979. Vijetnamci su ulaskom u glavni grad srušili režim Crvenih Kmera. 'Brat broj 1' (kako si je tepao) je s nekolicinom pristaša pobjegao u džunglu i vodio gerilski rat. Umro je 1998. Tijekom Pol Potovog četverogodišnjeg mandata usmrćeno je više od 2,5 milijuna ljudi. ZAKLJUČAK Iako se razumnim ljudima od pojma diktatora i diktature diže kosa na glavi broj onih koji ne znaju misliti svojom glavom je toliki da čovječanstvo i nije zaslužilo ništa drugo nego da ga jednostavno nestane. Tu npr. ubrajam sve one koji ne glasuju kao normalni ljudi što će reći - ili iz interesa ili razumom…već srcem. Ako ne vjerujete odat ću Vam ime našeg budućeg premijera. Molim veliki aplauz za hrvatskog premijera Tomislava Karamarka!!! Srce ti jebem! |