SEKS, POLITIKA I GOSPODARSTVO
ponedjeljak, 09.01.2012.
ZOO SIMFONIJA
|
PROLOG Ako imate manje od trideset i nešto ova epizoda bi Vam mogla biti dosadna. Svi ostali se mogu prepustiti još jednom dragulju iz naše radionice. Priči koju ćete sigurno htjeti pročitati bar još jedanput. Puna tećica Proustovih kolačića !  Previše mudrijati o 'Alan Fordu' nema nekog velikog smisla ! Njegovi autori, pravim imenom Roberto Raviola i Lucciano Secchi (tko im ne zna pseudonime nek' se slobodno ubije) zadužili su devetu umjetnost kao što je npr. 'Leteći cirkus Monty Pythona' komediju. Najveći dokaz kvalitete 'Alan Forda' je to što ga Amerikanci nikad nisu prihvatili. Bilo je nekih pokušaja, ali nije to svijet nabildanih superheroja zaogrnutih američkom zastavom. Da je kojim slučajem ta 'Marvelova' ergela imala priliku sresti sa Superhikom ovaj bi ih u sekundi otpuhao svojim alkoholnim dahom. Kao i sva neprolazna remek-djela gospodin Monty i gospodin Ford četrdeset godina nakon premijere nisu izgubili ništa na svojoj svježini. Čak štoviše ! Dok je većinu stvari iz tog doba pregazilo vrijeme, ovo dvoje 'SPIG'-ovih najvećih uzora su danas još aktualniji nego onda. A tako nešto može poći za rukom samo najvećima ! Sjetite se ! Tri prasca gradska vjećnika, nesposobni policijski inspektor Brok, smrdljive bolnice u kojima se leševi guraju bagerima, prosjaci, lopovi, korumpirani političari, Superhik koji krade siromašnima da bi dao bogatima... MOJA OMILJENA REPLIKA (br.26 – SUPERHIK ) Sirotinja kupila frižider koji će trenutak kasnije odnijeti Superhik i mater sva ushićena govori djeci: ''Gledajte, djeco, kako je divan ! Ima vlastito osvjetljenje ! I pretinac za jaja! Kćer odgovara: ''Majko, što je to maslac? A što je to jaja ?''  Tekst koji smo Vam pripremili objavljen je prije šest godina, točnije 28.05.2005. u Slobodnoj Dalmaciji iz pera hrvatskog kralja enigmatike Roberta Pauletića. Kolega Luxon se smije mom običaju arhiviranja zanimljivih novinskih članaka, ali, nakon što uronite u ovu divotu vidjet ćete da to itekako ima smisla. Dame i gospodo ! Samo na 'SPIG'-u ! ROBERT PAULETIĆ-''ZOONOSTALGIJA'' ''...Mislin da je to bila negdi '77. ili '78. Svi smo u kvartu skupljali alanfordove. Panjo, Tomi i ja bili smo najuspješniji. Imali smo, svaki za sebe, sve brojeve osim jednoga. I sad se sićan najslikovitijih naslova prvih dvadesetak brojeva:''Šuplji zub'', ''Daj, daj, daj'',''Traži se Alex Barry'',''Gužva u Monte Cablu''... Novi alanfordovi, s puno lošijin crtežima i pričama, uopće nas nisu tangirali. Samo prvih sedandeset i nešto brojeva koje su radili Magnus&Bunker. ''Alan Ford'' bija je kult. Na način govora naše generacije, bitno su uticali Bob Rock, Grunf, Sir Oliver...Cila je naša ekipa govorila ka u stripu. Zajebavali smo jedan drugoga: ''Gluponosi dječače!'' kako je Broj Jedan znao reć Bob Rocku.  Ali nismo imali sve brojeve. Falija je jedan. ''Alan Ford'' s rednin brojen 9 iz najstarije, prve serije koja je izlazila negdi krajen šezdesetih godina. Naslov:''Zoo simfonija''. Kad su ''Romani i stripovi'' posli nekoliko godina izdali drugu seriju alanfordova, ponovo su objavljeni i stari brojevi, ali iz nekog razloga priskočili su ''Zoo simfoniju''. Na našen internon tržištu povremeno su se pojavljivali stari brojevi iz prve serije. Oni su imali strahovitu vridnost. Za staroga ''Alan Forda''(koji se razlikova po koricama od ovih novijih) bili smo spremni dat 30 novih brojeva ili dva misečna džeparca. Sićan se kako mi je jednon prigodon doma doša Tomi, jer je čuja da iman najstarije izdanje ''Alan Forda'' s naslovom ''Vrijeme darivanja''. Tija se minjat.  Prvo je iz kese izvadija 20 albuma ''Taličnog Toma'' i ''Asterixa'', cilu svoju zbirku. Ja san reka:''Tomi, jesi li lud? Nikad !''. Tužno je doda nekoliko onih crvenih ''konja'' od sto dinari, pravo bogatstvo. Ni onda nisan tija. Na kraju je iz kese izvadija zadnji adut: drugi stari ''Alan Ford'', ali malo novijeg datuma (da je ima curu vjerojatno bi mi prije ponudija nju)! Sve to skupa, brdo romana (tako smo mi zvali stripove), pineze i skoro jednako vridan ''Alan Ford'' dobija san za jednu, jedinu, staru i požutilu knjižicu stripa. Sad možete zamisliti koliko nan je vridila ''Zoo simfonija'' koja u drugoj seriji uopće nije izašla ( puno posli su je objavili u trećoj 'reprizi', ali onda smo već bili odrasli). Niko nije ima ''Zoo simfoniju''. O njoj su se rojili tračevi. ''Ima je jedan vlaj na brdima i minja bi je za novoga 'zika' ili staroga 'petera' (popularne marke motora). Rekla je Dajna da ima rođaka u Beogradu što će joj poklonit sve najstarije brojeve!'' ''I Zoo simfoniju?'' ''E, jebate!''  Iz cilog ditinjstva mogu se sitit samo još jedne stvari za kojon je moja ekipa žudila približno istin intenzitetom. Bija je to pomornik, slija broj 288 iz albuma 'Flora i fauna'. A onda je pukla bomba! Panjo je dobija ''Zoo simfoniju''! Hoolywoodska priča ! Bija je u vižiti kod neke svoje rodice i usput joj spomenija kako skuplja alanfordove. Ona je rekla da u šufitu ima starih stripova, možda baš alanfordova, šta ih je nekad kupova brat, prije nego šta je iša studirat. Ne očekujući ništa posebno Panjo se s rodicon popeja u šufit. Uša je u Alibabinu pećinu. Po raspadnutin kantunalima i armerunima bilo je masu najstarijih alanfordova neprocjenjive vridnosti. Prsti su mu drćali dok je premeća prašnjave sveske. I tada je, ispod starog bavula, baš ka u gusarskin romanima naša nju. ''Zoo simfoniju''! Koji Howard Carter, koji Tutankhamon? Ne znan kako ga nije kolpalo, jer meni je došlo slabo samo kad san čuja priču. Oćutija san navalu zavisti prema Panji. Još prije mirakula sa ''Zoo sinfonijon'' uspija je nešto jebat. U tome je bija drugi u cilome kvartu, odma iza Dina Dvornika. Svi mi ostali bili smo još njuferi. Panjo je čak naša stalnu curu, malu lipoticu Nadu. Jedanput nan se doša žalit kako ju je na Marjanu pri seksu skoro oslipija, jer ga je izvadija kad je svršava, pa joj je štrecnija ravno u oko. Ni onda kad je punjeton oćorija curu nisan mu zavidija ka na ''Zoo simfoniji''. Panjo je, međutim, bija džentlmen: zva je Tomija i mene da dođemo u njega doma i da vidimo mitski 'Alan Ford' broj 9. Sili smo u fotelje, njegova mater natočila nan je po čašu soka, a on je pobožno iz regala izvadija svoje blago. To je bila ona:''Zoo simfonija''! Zbilja je postojala. Pomnjivo smo držali u rukama svetu knjižicu, Tomi, Panjo i ja, baš ka da je od cakla, isto kako bi Parsifal, Lancelot i Gawain pridržavali Sveti Gral, da su ga kojon srićon stvarno uspili nać... Eto ! Gospodina Pauletića sam imao čast osobno upoznati kad me je u lipnju 2008. pozvao u Zagreb povodom 'Kviskotekine' dodjele pehara pobjednicima Prvenstva Hrvatske u enigmatici. Zašto baš mene, a ne nekog normalnog? Pa eto, pjesme Tedija Spalata 'LIPOTE GLADAN, LJUBAVI ŽEDAN' sam uspio sastaviti anagram 'NAPALJEN TEDI ŽVALI BULDOGA' i ekipi iz 'Kviskoteke' se valjda dopalo. Ako ste sumnjali, Robert Pauletić je definitivna hodajuća wikipedija. Kad sam ga prilikom neobaveznog razgovora, onako iz zajebancije, išao (spigovski) pitati da li možda zna kako se kaže poljski miš na latinskom, on se zamislio i......sisu ti jebem....odgovorio! Šteta što ne zna za nas jer mislim da bi mu današnja epizoda razgalila dušu. A sad duboko udahnite...slijedi jedna prigodna slika za kraj !  Ova relikvija lijevo datira iz 1971. i izašla je točno dva tjedna nakon stripa o kojem govori ovaj tekst. Mislim da vrijedi minimalno pedesetak eura, ali ne bih je prodao, nema tih novaca ! Desno je, normalno, ''Zoo simfonija'', tvrdoukoričeno izdanje. Kako i zaslužuje !!! |