Ova gornja faktografija je jako bitna ako želimo prodrijeti u srž nacionalnog pitanja.
ŠTO JE TO UOPĆE NACIONALNO PITANJE?
Nacionalno pitanje je jedan od najmorbidnijih načina bogaćenja u povijesti ljudskog roda.
Pod maskom neke bolesne vizije sretne države, zastava, grbova, slavne povijesti, folklornog skakutanja u opančićima, mala skupina odabranih evoluira u multimilijardere i non stop priča o nekom domoljublju prebacujući enormne svote novca na svoje privatne račune…
…a glupa raja puši te priče…i svakim danom sve teže skupe za cigarete…
KAKO SE USPIJE POSTIĆI TOLIKI NACIONALNI NABOJ?
Domoljubni pjesnici npr. lijevom rukom rade gore dolje, a desnom u ekstazi pišu domoljubljem natopljene stihove i dok su njihova djeca smještena na sigurnom, pozivaju što više mladosti sa rukom, nogom ili glavom viška da se što prije riješe tog nepotrebnog viška u čast Domovine.
Ima li što ljepše nego kad su ti jetra, srce i džigerica razbacani u krugu od 20 metara kad znaš da će zahvaljujući tvojoj požrtvovnosti Dejan Košutić osnovati Kaptol Banku ?
Mnogi od tih piskarala i dan danas truju medijski prostor i tjeraju normalne ljude na povraćanje.
Estradni talog, koji inače sve kupce svojih albuma ima umemorirane u mobitelu, naglo poji o Domovini ne bi li se zavrtila kakva unosna turnejica po dijasporama.
''Nisam želio pjevati zabavnu glazbu dok moj narod gine. Istina, pjevao sam vani, ali služeći Domovini.''
Đuka Čaić, srpanj 1995.
Mater Crkva se boji da Mao Ze Dong i Lenjin ne ustanu iz groba pa se propovijedi obično pretvore u desničarski miting.
Glas naroda i glas razuma nikad neće biti jedno te isto.
ZAŠTO JE NETKO CIJELI ŽIVOT OPTEREĆEN NACIONALNIM PITANJEM?
Zato što jedino zna funkcionirati u svom brlogu okruženom visokim zidom. Sve što je preko zida njemu je nepoznato, a kako ga to ispunjava tjeskobom, nervozom i strahom to je najbolje uništiti…pa se dobro nalokati.
KOME NAJVIŠE PAŠE RJEŠAVANJE PROBLEMA NACIONALNOG PITANJA?
Svakako psima i svinjama budući da su ljudska trupla razbacana po šumama izvrstan izvor bjelančevina, minerala i ugljikohidrata.
A ŠTO JE S ONIMA KOJI PREŽIVE?
Većina ih te dane rijetko spominje.
Jedan dio ih se, uz veliku pivu, sa smješkom i nostalgijom sjeća kako su se tada jedni drugima dobro najebali majke.
Treći životare čekajući neku iduću priliku.
A ŠTO JE S ONIMA KOJI OSTANU INVALIDI?
Ništa, osim što nakon svih gaženja, mučenja i tortura koje su kao nevini i nedužni golobradi dečki proživjeli, moraju slušati kako im je ONA osigurala lagodne mirovine.
A ŠTO JE S ONIMA KOJI DOMOVINi POKLONE SVOJ ŽIVOT?
Sav jad nacionalnog pitanja kao i besmislenost svih ratova satkana je u jednoj od najidiotskijih izjava pokojnog vrhovnika.
Taj osjećaj da je nečiji sin izgubio svoj jedini i dragocjeni život kako bi nekoj budali služilo kao stastički podatak tjera me u očaj.
Iduću izjavu slobodno zalijepite na zid i pokažite je svakom tko Vam iz čista mira počne srati o sretnoj viziji Domovine umjesto da se primi posla.
Zastava ja najveći nacionalni simbol neke države, ali istovremeno i komad šarene krpetine najčešće kineske proizvodnje.
Razlika je samo u pristupu.
Franjo Tuđman na otvaranju Masleničkog mosta, travanj 1997.
''Gubici Hrvatske su 57 289 poginulih i nestalih u Hrvatskoj i BiH.
Među tim gubicima je 23 tisuće mrtvih, od čega 13,5 tisuća u Hrvatskoj, a oko 10 000 u BiH.
To znači da je u BiH bila žešća borba za hrvatstvo !!!
I ŠTO BI NAKON SVEGA OVOGA REKAO JUNAK DANAŠNJE PRIČE?
Čiko, bježimo u Darkvud !
Ma bježimo…samo što dalje !
Ukrali su mi sjekiru, pištolj, čizme, onu moju majicu na orla…
|