morska iz dubina
četvrtak, 16.05.2024.
Zid strave, a nije Berlinski (4/5)
Nastavilo se to i slijedećih noći, tjedana, mjeseci. Često je zvuk mijenjao mjesto, smjer. Izluđivalo me.
Onda se ON napokon doselio. Mirovina mu je donijela blaženi mir i samo učvrstila bezgraničnu ljubav prema Vali. Povremeno bi noću čuo zvukove i šuškanje u zidu. Samo bi konstatirao da čuje i nastavio spavat. Uopće se nije zamarao šta i odakle. Dan mu je bio prepun teškog hedonizma koji mu se ukorijenio u svaku poru. Njega ni dizalica Veli Jože ne bi mogla izvući iz mora. Šta te briga šta šuška, govorio je. Spavaj, tako ti svega. Čak ni moj, nikad prežaljeni Roki, koji mi je redovito spavao u krilu ili pod nogama nikad nije ni trznuo na šum iz zida. Okolnosti mi baš i nisu išle na ruku.
Onda sam jedno jutro nazvala tetu i rekla joj da već duže vrijeme povremeno čujem čudne šumove u zidu svoje sobe. Za Gospu blaženu, rekla je. Treba zvat svećenika. To ni u redu.
E, da, teta moja draga, samo mi je još svećenik trebao zagorčat život. Ni pod razno!
Noćni zvukovi, šumovi i grebanja su postajali toliko intenzivni da se ni ON više nije mogao
oglušiti. Budilo ga noću. Palili smo svjetla, ali nikad baš ništa vidili nismo. Kuckali smo, tapšali po oplati al zaustavili nismo.
Tog jutra, čim je zora svanula izišla sam, krajnje neispavana i počela obilazit kuću. Pregledavala sam svaki centimetar svih vanjskih zidova i onda, u jednom trenu, arhimedovski uzviknula, eureka!
Nosivi zid naše sobe protezao se od prizemlja, prvog kata, drugog kata i potkrovlja. Pri samom vrhu vanjskog zida naše sobe bila je okrugla rupa veličine zaokruženog hvata palca i kažiprsta na koju se granama naslanjalo veliko stablo česmine. Stari je to ostavio za ventilaciju, ali, ispostavilo se, zaboravio stavit mrežicu. S unutarnje pak strane zida je bio brodski pod. Između zida i brodskog poda postojala je konstrukcija niza horizontalnih letvi na koje su se postavile vertikalne obloge drva. Dakle, između zida i obloge je bila minimalna šupljina. Maksimalno do dva centimetra.
Stari me napokon doživio pa se ko munja popeo na visoke skale i rupu zacimentao. Šta god da je bilo bez kisika neće dugo izdržati.
..nastavlja se..
