morska iz dubina
nedjelja, 18.02.2024.
Alter ego
Sjene nas uvijek prate.
One su repovi koji se vuku.
Sapliću nam noge u hodu.
Ubrzavaju disanje.
Navlače nesanicu.
Osvrćemo se.
Preispitujemo.
A one neisperive vodom.
Samo uravnoteženošću, mirom i dobrohotnošću se daju odagnat.
Tome valjda težimo.
Čak i kad posrćemo.
Koje od to dvoje smo zapravo istinski mi?
Oni, s otporom , bez sagibanja vrata !
Donabellina • 18.02.2024. u 19:55
Sjene iz kojih učimo.. ;)
Pozitivka • 18.02.2024. u 20:07
Nisam ti baš neki stihista komentator, ali sene...
tako sam se popiknula misleći da mačor ide pod noge,
a bila je samo njegova sena,
da sam mahala rukama kao d su krila... I uspela ostati na dve noge:)9
Nije romantično, ali kad sam bukvaliste:))mecabg • 18.02.2024. u 21:34
Odagnati sjene...Odmah! Ljubim!
luki2 • 18.02.2024. u 22:59
Vjerojatno smo kombinacija od to dvoje.
viatrix • 18.02.2024. u 23:32
Sve, sve je sjena. Svijet je sjena. I sunce je sjena mističnog sunca. I život je sjena tajnovitog života. Sjena je kolijevka. Sjena je grob. Kad ne bijah, bijah sjena. Kada me ne bude, bit ću sjena. Ja sam sjena od onoga što bijah, i od onoga što ću biti, sjena između danas i sutra, sjena između dvije sjenaste vječnosti. Misao je sjena. Svijet je sjena. Sve, sve je sjena.... A.G< Matoš
Dinaja • 18.02.2024. u 23:48
Dinaja objasnila. :))*
Galaksija • 19.02.2024. u 02:28
Meni ti je to ka nevidljivi križ šta ga svako ima. Dikod ga/je vučemo, dikod vuče nas. Vidi se na suncu i na misečini. A znak je da živimo!
sewen • 19.02.2024. u 03:26
Dinaja je sažela cijelu misao u kompleksan teks, koji zapravo, ima i smisao :)) Mislim da smo pomalo od oboje, sjene su tu da nas podsjete na dio nas, na dijelove koje ponekad, pomalo i zaboravimo :)
WORLD OF A DREAMCATCHER • 19.02.2024. u 08:11
To je pitanje Petra Pana... sve smo to mi.
Lastavica • 19.02.2024. u 08:20
Od svih altera najviše volim haltere.
Blumi • 19.02.2024. u 08:23
Ne samo da nas prate,nego nekada i idu ispred nss.
Euro • 19.02.2024. u 09:50
Neka sjena, one nas podsjećaju da nismo sami, one su pratiteljice
i izdajice, ali nas drže budnima. Lip ti ovaj skoro proljetni dan:)))nema garancije • 19.02.2024. u 11:28
sve je to isprepleteno u nama
Litterula • 19.02.2024. u 14:59
Bitno je samo znati koji smo mi..i dok su iza nas znači da idemo prema svjetlosti. Idući prema suncu, možemo im pobjeći.
Sarah • 19.02.2024. u 17:00
pitanje trena je kad će nas, to je sve izvjesnije, nadjačati vlastita sjena
NF • 19.02.2024. u 20:28
Sjena je kao ljubav, ako je pokušaš uhvatiti, posao joj je da izmiče, a ako joj okreneš leđa, teško da nećeš požaliti :))))).
j. • 20.02.2024. u 08:28
Hvala vam šta ste tu:-)
morska iz dubina • 20.02.2024. u 16:22
Neisperive voodom....(?). U mom kraju postoji narodna izreka " To ne more oprat ni svo more Jadransko" , misli se na sramotu, na loš glas, na grijeh .. Jesi li mislila na neisperive grijehe, neisperive sramote? Sviđa mi se kako si postigla višeznačnost
Iznajmljivačica • 20.02.2024. u 23:45
S godinama, naviknemo se hodati uz njihovu
pratnju. Čak ih počnemo gledati s ( svako ponaosob) s određenom mjerom uvažavanja na
te neumorne sjene. Upornost im je odlika.matebalota • 21.02.2024. u 09:24
@Iznajmljivačica....i je višeznačno ...sjena može biti savjest koja se vuče za nama jer smo nešto propustili učinit ili nismo učinili kako bi trebalo....hvala ti:-)
morska iz dubina • 21.02.2024. u 12:24
