morska iz dubina
četvrtak, 16.11.2023.
A nije Hachiko..
Zbilo se to opako hladne zime 2012.
Na padinama Biokova malo mjestašce. Jedva nabrojat stotinu porazbacanih stanovnika. U pojatici zemljoradnik i njegov pas mješanac. Nerazdvojni u polju, nabavi, lovu, odmoru. Al sudba kleta. Iznenada i preko noći pas ostao sam. Pokopali mu vlasnika na mjesnom groblju. Od svih mještana, najglasnije i najviše je plakao i tugovao njegov pas.
Tu zimu smo nas dvoje došli u jednodnevni posjet. Na sv. Juri naslage snijega. Makarska bura je fijukala i ledila kosti. U kući peć pucketala i grijala. Onda je nešto zagreblo vrata.
Otvori mu, rekao je moj diver.
Kome?
Ma samo otvori.
U trenu je mješanac vučjaka ispunio dnevni. Mahao repom, a Ivo mu je odmah napunio zdjelicu hranom i vodom. Taman kad sam zauzela pozu maženja i grljenja, pas je došao do vrata i izišao. A ja se rastužila. Upravo nekako ostala praznih ruku.
I onda čujem priču.
Od dana kad mu je vlasnik umro, najveći dio vremena provodio je na njegovom grobu. Ležao i cvilio. Spustio bi se u selo nešto pojest. Niko ga od mještana nije odbijao. Svi mu otvarali vrata i hranili ga. Ni u jednoj kući se nije htio zadržat. Samo groblje i groblje. Kažu da je par dana bila tv ekipa i da su snimali dokumentarac o njemu.
Na kraj te opake zime 2012. Ivo me nazvao i rekao da su ga našli smrznutog. Na grobu vlasnika. Bol i tuga su ga shrvali. Kaže da se zadnje dane nije ni spuštao u misto.
Sjetila sam se filma Hachiko. Jedan od onih koje ni u snu ne bi mogla pogledat drugi put. Ja razlijem svih svojih 70-ak % tjelesne tekućine. Tako je bilo i za ovim bašćanskim psom.
Samo oni koji ih imaju znaju koliko najbolji čovjekov prijatelj simbolizira vjernost, privrženost, odanosti, vodstvo i zaštitu. I koliko ljubavi stoluje u tim malim srcima.
Bespoštedni u davanju i pružanju.
Odani do smrti.
Čudesna je veza između čovjeka i psa.
matebalota • 16.11.2023. u 16:14
Odani do smrti...Takvu ljubav nitko ne može dati, iskrenu, bezuvjetnu, bez ograničenja :)) Malo su mi suzne oči na ovo sada...Vraćamo sa na onu-mnogo toga bi ljudi mogli naučiti od životinja
WORLD OF A DREAMCATCHER • 16.11.2023. u 16:18
Gledao sam film Hachiko koji je prema istinitom događaju i dobio je vjerni pas spomenik ispred sveučilišta gdje mu je radio vlasnik, ne može se gledati bez emocija. I ova priča govori o ljubavi i vjernosti naših najboljih prijatelja.
gogoo • 16.11.2023. u 16:26
Rasplakala sam se...
mecabg • 16.11.2023. u 16:27
Tužan post draga Morska ali istina je...punooo sam imala problema, stresa, da nema kraj mene moje mopsice neznam kako bi izdržala.
Ona je moj največi Prijatelj i ljek, samo što ne govori (priča)...kad sam bila par puta na hitnoj ni jela od tuge...sada ima 9 godina, nadam se da
čemo biti još dugo skupa.
Prvu sam imala 14 godina, isto mopsicu sa sasvim drugim karakterom.modrina neba • 16.11.2023. u 16:39
Odani do smrti, sve si time rekla. Tužna priča, a ima ih još.
Ne čita se bez suza...Lastavica • 16.11.2023. u 16:50
do suza ...
Dinaja • 16.11.2023. u 18:18
Vidjela sam jednom taj smrznuti prizor i nadam se da neću više nikad u životu.
Galaksija • 16.11.2023. u 18:22
ajmeeee, ne volim pseću tugu
Donabellina • 16.11.2023. u 18:31
bezuvjetna ljubav....i tuga koja slomi srce :(
smjehotvorine • 16.11.2023. u 19:39
Reče moja kuma da neće nikada imat psa upravo iz tog razloga. Ne bi, kaže, mogla podnijet da jednom ostane bez te količine bezuvjetne ljubavi...
konobarica • 16.11.2023. u 21:56
Pas i ćovjek su povezani nekom posebnom vezom.
viatrix • 16.11.2023. u 22:27
Rasplakala si me.:((( Draga, draga Morska....Ljubim!
luki2 • 16.11.2023. u 22:38
Taj Film kad god gledam krenu suze.
Tko kod tog filma ne zaplace nema srce ni dusu..Euro • 17.11.2023. u 08:13
Bajkovito, pa i kada je tužno, a na kraju i ne može biti drugačije. Koliko li je tek izvanredno kad dobre osobine psa nađeš u čovjeku.
Blumi • 17.11.2023. u 16:40
Vjerujem u te priče...
O toj neizmjernoj psećoj vjernosti i tugovanjem za svojim čovjekom.
Simpatično je i to kako je svraćao do mista nahranit se, tko bi ga odbio..Dvi, tri riči... • 17.11.2023. u 21:41
Hvala vam svima na toplim komentarima-:)
morska iz dubina • 18.11.2023. u 09:28
Treba znati odvagnuti. Život je to. ;)
Pozitivka • 18.11.2023. u 10:55
Jedan od peseka koje sam imala na socijalizaciji zove se ili se zvao jer bilo je prije cca 12 g, zvao se Hači. Pozdrav poslan.
Demetra • 18.11.2023. u 15:34
Nema veće odanosti od pseće..
Sarah • 18.11.2023. u 23:07
ah joj
NF • 19.11.2023. u 10:04
E to je jubav koja se ne gasi....
sewen • 19.11.2023. u 22:54
Iskrena ljubav, odanost i privrženost. Moja kćer uvijek ima psa. Kaže kako su je ljudi često povrijedili i iznevjerili, a psi nikad nisu.
Tužna i poučna životna priča .:))Razmišljanja jedne žene • 20.11.2023. u 13:37
Ljubav.
evezmajevska • 20.11.2023. u 20:00
Takvi su oni...vole bez zadrške...duše tople, predobre...lp
agava • 21.11.2023. u 11:43
