morska iz dubina
srijeda, 30.08.2023.
Maratonac
Ako želiš šetat, dobro. Idemo! Pazi na svaki korak. Dobro promisli di stavljaš noge, di štap. Kad se umoriš zastani. Dajem kratke upute Starom. Tako smo, nakon osmomjesečnog neizlaženja iz kuće, ponovno krenuli laganim tempom. Najprije 10 metara ispred kuće. Pa smo dionice polako povećavali. Nema dana da ne zapne, da se ne spotakne, da zamalo padne. Al tu sam. Pridržavam i kontroliram koliko je to uopće moguće.
U pravcu kretanja ugledao je srednjovječnog muškarca. Noga mu u gipsu do prepona. Kreće se s dvije štake. Sporiji je od nas. Stari odjednom ubrzava. Ako se to ubrzanjem može zvat.
Di ćeš ti? Alooo.
Ništa mi ne odgovara.
Produžila sam korak i uhvatila ga pod ruku.
Šta je tebi? Oćeš se prosut po podu? Ko će te dignit?
On me gleda i kaže, moram ga prestić. Mooo raaam!
Zapuhao se na veliko. Sustigao čovjeka s gipsom na nozi. Ljubazno ga pozdravio i obratio mu se.
Znate, ovo je zasigurno moje posljednje životno preticanje. I ovo mi je bila jedinstvena prilika. Nisam mogao propustiti. Želim vam svako dobro. Da se brzo oporavite.
Neznanac je zastao i od srca se nasmijao. Evala, barba, rekao je. Šta je, je, brži ste od mene. Budite i vi dobro.
Onda je Stari sjeo na zidić.
Deset minuta odmora. Hvatanje daha i povratak kući.
Dionica od 50 metara je uspješno odrađena.
