morska iz dubina
srijeda, 14.06.2023.
Promocija
Ne stižem ništa. Ili mi se barem tako čini. Kao da kaskam. Pomažem, koliko god mogu, malim i velikim pelenama. Male su u neposrednoj blizini. One velike u kući. Međuvrijeme je ispunjeno u sekundu.
Čvrsto sam odlučila ić na promociju. Sve odfikarit i reć povijesno ne. Jednom, drugom, trećem. Koga nema, bez njega se može. Tako sam vremenu ukrala dva sata. Nije mi zamjerilo. Vrijeme je apsolut. Sve dopušta. I sve ograničava. Mangupština teška.
Uspijem u trku kupit buketić. Idem "garanciji" na promociju. Vidit ću je prvi put. Al kao da je znam već dugo. Njene riječi se isprepliću s mojima. Njena duša se ovija oko moje. Toplo mi. Radujem se.
Zagrljaj koji se ne mjeri satom. Suzne oči koje govore milijardu riječi. Stisak ruke koji odlazi u prostor vrijeme kao zapaljiva iskra milosnica.
Štivo je u mojim rukama. Još desetak stranica i ja sam posve u njenom svijetu. A zapravo u svome. Kamen i more se ljube. Nema mora koje ne oplakuje mrkentu. I nema sretne mrkente koja slanoću i bistrinu mora susrela nije.
I naravno. Otočkoj pronicljivosti nije umakao čak ni jedan Kupus. Zaštićeni specijalitet mog predragog škoja. Stisak ruke. Upoznavanje. Prepoznavanje.
Riječi nas spajaju. Ono smo šta pišemo. Može se odglumit malo. U nedogled nikako.
Zahvalna na blogoputu koji mi je u srce utisnuo drage ljude. Naizgled neznane. Al duša zna raspoznat.
Garancijo draga. Bilo je jako lijepo. Vjerujem u drugi susret. Kupusu, također. Di god ta kava bila.
