morska iz dubina
srijeda, 26.04.2023.
Mladost-ludost
Foto: Morska
Bio je mrkli mrak. Tu noć su moji išli na ribe. Kad nema mjesečine je najbolje. Došli im prijatelji pa zajedno otišli u avanturu noćnog lova.
Uz svjetlo šterike Ljilja je, na teraci, učila anatomiju. Ponavljala na glas kosti lokomotornog sustava. Ivan je u krilu držao neku knjigu s prve godine Šumarskog faksa. A ja, poluglasno pripremala dosadan predmet Povijest političkih doktrina. Ko pravi štreberi, svak u svom svijetu. Šterika je išla svom kraju. Sjene su lelujale. I onda smo rekli, dosta učenja. /Struja je u Valu došla dva desetljeća kasnije./
Ivan je predložio noćni kupanac. Sestra mu je bila zimogrozna i negodovala je. Al nije se mirila ni s činjenicom da će ostat sama u mraku. Sama je značilo doslovno nigdje nikoga.
U trenu smo bili u moru. Mlakom ko piš. Srpanj je bio vreo i uzavreo. Onda smo došli na suludu ideju da preplivamo na škoj. Odmicali smo, a da po mrkloj mračini jedan drugom ni glavu nismo vidili. Na pola puta smo vrištali da će nas pojest morski pas. A u slijedećoj etapi smo se već uspinjali na mrkentu škoja udaljenog oko 400 metara od kuće. Ni u primisli nismo imali da bi nas neki kaić mogao udarit. Ta bilo ih je samo nekoliko u cijeloj Vali. Glisera i jet skija tada nije ni bilo.
Povratak je bio teži jer nam je bilo hladno. Al "učinili smo to."
To je bila nepodopština naše mladosti. Odvažna, hrabra i pomalo nepromišljena.
Ipak, ove današnje nepodopštine naših mladih mi se čine opakije, rubne, eksperimentalne, nasilne. Nije vrag da tako mislim samo zato jer me pregazilo vrijeme. I izmijenilo mi percepciju u kojoj pravdam ono, a osuđujem ovo. A možda je istina negdje na sredini. Kao i uvijek.
