morska iz dubina
utorak, 11.04.2023.
Križni put
Foto: morska
Isplakala se Maro ko kišna godina. Već par mjeseci je Mlađa izuzeta iz obitelji i premještena u Ustanovu. Ovog puta zatvorenog tipa. Čekaju je još dvije kaznene prijave za obiteljsko nasilje. Digla je ruku na mamu. Verbalno je zlostavljala u kontinuitetu. Mama i dalje voli svoju posvojenu kćer. Ne miri se da je gubi. Voli je iz petnih žila. Ali s njom ne ide i ne ide. Starija posvojena je već odavna izabrala ulicu, prostituciju i "snalaženje."
Tina je pobjegla je iz Ustanove. K mami. Pa je onda nema danima ni noćima. Mama zove Ustanovu. Kažu, zovite policiju. Malodobna je. Iz policije kažu zovite Centar za socijalnu skrb. Centar kaže zovite policiju. I tako u krug. Perpetuum mobile jednog zapetljanog sustava. Poslije 10-ak dana javljaju iz Ustanove da se upravo vratila. U istom telefonskom razgovoru pitaju mamu bi li je primila na uskršnje praznike.
Ovo je najblaža verzija jednog sustavnog poigravanja. Niti su svi loši. Niti su svi dobri. Al ovakve stvari ne bi trebale ovisit o dobrim ili lošim ljudima. Trebale bi sustavno bit riješene. Bez dvojbi. Ne radi se o kuferu. Radi se o maloljetnom djetetu.
Sad imamo dijete ovisnicu. Za koju su trebale pune dvije godine da se makne s ulice. Imamo i Ustanovu koja je ne uspijeva zadržati pod svojim krovom i ingerencijom. Još manje preodgojit. Dapače, žele je vratiti mami. Jer ni oni s njom ne izlaze na kraj.
S druge strane imamo mamu. Koja je u međuvremenu ostala bez muža. Djeca bez oca. Psihofizički razrovana. Urušena. Potrošena. Raspeta između ljubavi i nemoći.
Mogu saslušati. Zagrliti. Ponešto savjetovati. Samo sam prijateljica u ovoj priči.
Sve drugo je, često tako pomislim, područje ničije brige i nadležnosti.
Teško me demantirati. Ovoj priči svjedočim od dana kada su dvije djevojčice, sestre iz Nazorove, napokon ušle u topli obiteljski dom.
I potom ga zaledile.
