morska iz dubina
utorak, 07.03.2023.
Vrtlarica
Foto: morska
Najprije je trebalo presjeć u odluci šta s vrtom. Onda prihvatit rješenje. A čije nego moje. Ne želi ON nagrabusit. Pa da mu poslije danima ronzam kako mu je ideja bila loša. Investirali. Krenuli sami u radne akcije. U dva dana zgotovili sve. Bome, bez stajanja. Još nam je, kad ogrije sunce, iznijet vrtne garniture. Sieste na teraci mogu započet ovogodišnju sezonu.
Verdura je ipak otpala. Al zato su uletili limun mjesečar i naranča wašingtonka. Šljunka je išlo dosta. Al to je išlo preko Njegovih leđa. Trava posijana. To je već išlo preko moje ruke. Sad čekamo zeleni tapetić kao ukras.
Dok smo raduškali, s laptopa je cvrkutao Oliver. Nas dvoje cvrkutali po vrtu. A Stari se razvezao o Edenu. Rekla mu da ne brine. Da, ni za živu glavu, u vrt neće ić stablo jabuke. Razdora neće biti.
A zmije smo ionako ostavili u Vali. Nadam se samo da će i drugi bit milostivi prema njima kao šta smo bili mi. Ne treba bespotrebno ubijat.
Eto, da smo mlađi pjevali bi onu dječju, Kad se male ruke slože. Ovako smo, uz kopanje i sadnju, pjevušili našega sa škoja, Laku noć Luiđi, laku noć Bepina i još puno njegovih.
U svakom slučaju, susjedi nam se nakon pjevanja i dalje javljaju.
