morska iz dubina
petak, 17.02.2023.
Ježeva kućica
Foto: Morska
Na ježeve nisam dala. Ni na zvjezdače. U vrijeme kad se Vala iznajmljivala bilo je to jedno od prvih upozorenja gostima koji su dolazi. Djeca bi ih rado vadila. Pa puštala na suncu. Da im otpadnu bolje i ostane samo kućica. Ili sasušena zvijezda. Onda se vraćali odakle su došli. A na mulu ostavljali bespotrebno izvađeno. Još bespotrebnije ubijano.
Postoje pješčane plaže. Postoje bazeni. Postoje bogati resorti. Gost bira gdje će i gdje platežno može. Ako je izabrao divljinu, divljinu bez civilizacijskog dosega, onda je preko noći ne može pripitomljavat na svoj način. I pokoravati.
Jedna od prvih knjiga, koju sam znala napamet, je bila Ježeva kućica. Možda već odatle ljubav prema svim ježevima. Oni morski, mrko crni i u nijansama žute, ljubičaste i zelenkaste bili su u mojoj domeni zaštićeni. Nisu me baš ni susjedi razumjeli. Ali nije da me to nešto posebno žuljalo.
Ježeva kućica je prva knjigica koju sam kupila svom unuku. I čitala mu je s ljubavlju.
Nadam se da će, kad još malo poraste, u punini smislenosti shvatit stihove:
"Ma kakav bio
moj rodni prag,
on mi je ipak
mio i drag.
Prost je i skroman,
ali je moj,
tu sam slobodan
i gazda svoj."
Vala je iza mene. Ježevi su iza mene. Ali znanje, ljubav i mirnodopski postulati se prenose predajom na mlade. Moje sadašnje poslanje je utisnut ljubav u dječja srca. Ništa ne treba ubit bespotrebno. Iz gušta, hira ili pohvale. Jer, ljubav je da se prigrli.
