morska iz dubina
srijeda, 15.02.2023.
Nešto posve obično
Foto: Morska
Čudo toga stane u jedan dan. Toliko da se i sama pitam kako sam uspjela. Sve oko Starog i za njega. Po kući. Oko najdražih mališa. Susret prijatelja. Ponešto za sebe.I još štošta. Sve bez pauze. Ko pčela. S cvijeta na cvijet. Sistematična do perfekcionizma, koji je više bolest nego dobra osobina, imam već ujutro isplanirano sve. I satnicu. Pod uvjetom da se ne dogodi iznered. I sve uruši.
Tek kad navečer ušuškam Starog kreće odmotavanje dana. Zadovoljstvo da sam umorna, ali da sam dan živila. U punini. Da sam mogla. I da jesam.
Onda kreće pozicioniranje na trosjedu. Ritual čaja. I planer.
Nakon toga nesanica. Iščekivanje jutra.
I nada da mi ništa neće novi dan pokvarit.
