morska iz dubina
ponedjeljak, 23.01.2023.
Male priče za veliku djecu
Foto: Otočka
Živio je nevaljao mladić. Mnoge je vrijeđao i ponižavao. O svima je ružno govorio. Tata mu je bio silno nesretan zbog toga. Upozoravao ga. Molio da bude dobar. Uviđavan. Pristojan. Al ništa nije pomagalo. Onda mu je jednom rekao da svaki dan kada nekoga povrijedi zabode jednu brokvu u drvenu ogradu. Ubrzo na ogradi više nije bilo praznog mjesta.
Poslije izvjesnog vremena mladić je shvatio da je ostao sam. Da baš nitko ne želi njegovo društvo. Povukao se u sebe i samovao. Par godina kasnije vratio se kući i rekao, oče, bio sam zločest. Vrijeđao sam ljude. Ponižavao. Ranjavao. Shvatio sam da sam griješio. Oprosti mi. Otac ga je prigrlio, radostan da je sin stekao uvide u osnovne postulate civiliziranog života. Zagrlio ga je i odveo do one iste ograde s početka priče. Rekao mu je da izvadi sve brokve koje je zakucao. Koje su bile istinski prikaz njegovog ranijeg života. I sin je to napravio.
Divno je, sine, da si se promijenio, rekao je otac. Ali vidi ovu ogradu. U svakoj duši koju si povrijedio ostavio si rupu.
Gibonni pjeva da je lakše umrit nego judima reć oprosti.
Evo, ja istinski s time nemam nikakvih problema.
Ni kad kuham.
Ni kad ne kuham.
