morska iz dubina
ponedjeljak, 02.01.2023.
Zrcaljenje
Blijedim li sebi kad se ogledam u zrcalu? Vidim li samo ovo šta vidim? Vidim li uopće zbroj svega? Od prvog plača do sada i ovdje? Vidim li potrošenost? Istrošenost? Davanje? Primanje? Udarce? Radosti? Ushite?
Zašto je mudrost nevidljiva oku? Iskustvo isto? A tek pametne odluke života?
Postoji li zrcalo introspekcije? Vidljivo svim ljudima. Ili je to za one rijetke? Kojima smo dali sebe. I njih uvukli u vlastiti krvotok. Pa samo takvi znaju. Znaju da je izdvojenost izvanjskog zabluda, opsjena, varka. A tek cjelokupnost vrednota.
Postoji površna spoznaja. Postoji duboka spoznaja. Površnost je uglavnom tričava. Za dubine se treba potruditi. Voliti i biti voljen. Davati i primati. Slušati i biti slušan. Živiti .
Pogledam se u zrcalo i nasmijem. Krajičkom oka ipak uhvatim kako sam iznutra uvijek i zauvijek ona od onda. Ima li duh u nama godine ili je on vječnost kojoj pripisujemo tren u kojem jesmo.? Nešto znam. Nešto ne znam. Možda je slatkoća u neznanju. Jer neznanje propituje. A propitivanje zadovoljava znatiželju. Dokle god sam znatiželjna znači da jesam.
I ko što rekoh, ima li znatiželjnijih od djece?
