morska iz dubina
srijeda, 21.09.2022.
Tinina "nadmoć"
Poslije duge dvije godine boravka na ulici, u narko i još gorem miljeu, šesnaestogodišnju Tinu je Centar za socijalnu skrb napokon poslao u odgojni dom.
Proteklo vrijeme je najvećim dijelom provela van kuće, na nepoznatim adresama, pozitivna na narkotike. Neuhvatljiva policiji, Centru, mami. Stariju sestru je već pojela prostitucije. Sad se i mlađa ukotvila u kaljuži života s kaznenom prijavom zlostavljanja obitelji.
A obje, kao male djevojčice, posvojene s toliko ljubavi, želje i iščekivanja.
Oćeš sa mnom ujutro do "sivog doma", nazvala me Maro. Ne mogu to sama odradit. Da je barem on živ da ovo dijelimo zajedno.
Tinine stvari su već bile posložene u hodniku. Čekao se ostatak tima koji je prati do odredišta.
Dugo je nisam vidila. Davnih godina sjedila mi je u krilu kao petogodišnja slatkica, predivnih plavih očiju. Željna maženja, pažnje, svega. U narednim godinama bila je ko mačić koji prede kad ga se češka iza uha. A onda su krenuli izostanci iz škole, loše društvo, utjecaj sestre s ulice i malo mače se pretvorilo u tigricu s velikim čamprama.
Bok, Tina, pozdravile smo je. Odzdravila je s vidnom nelagodom.
Mogu li te poljubit, pitala sam? Slegnula je ramenima. Učinilo mi se da bi to moglo značit da. Zagrlila sam je. Vrijeme mi je u srcu stalo. Ali bio je to samo tren.
Već u slijedećem se obrušila na mamu. Vidit će ona šta ovo sve znači. Naći će ona načina osvetit se. Dolazit će vikendima kući, a ako ne može, bježat će. Uvijek će bježat.
Odgajatelj je prišao i rekao, bilo bi bolje da odete.
Još osjećam Marin stisak na nadlaktici.
Bože, koliko je volim, usprkos svemu, koliko je volim, rekla je kroz bujicu suza.
Sivi dom je ostao iza nas. Tina je na putu u novu šansu života.
Je li Dom šansa? Je li Dom dom? Ima li lijeka koji može zacijelit ranjeno majčino srce? Ima li nade za djecu koju su odbacili vlastiti roditelji, a u novim obiteljima su posrnuli? Ima li utjehe za obje strane?
Bože, smiluj im se.
