morska iz dubina
srijeda, 13.07.2022.
Morska is back (4)
Foto: Otočka
Odlučila sam u Vali ostavit sve. Ništa ne nosit u Split. Osim osobnih stvari. Nisam žalila baš za ničim.
Sve sam otpustila od sebe. Sa mnom je išlo onoliko koliko je stalo u srce i uspomene.
I tako smo te nedjelje, 13.03. napokon stigli. Stan mojih roditelj smo već dali Starijoj. Stan Njegovih roditelja Mlađoj. A mi smo se smjestili u mali stan naših kumova. Da ne smetamo curama, njihovom ritmu i režimu života. Da mi imamo svoj komod i mir. Pogotovo s vrlo potrebitim Starim.
Onda je krenula salva pitanja, jel ti žao šta si napustila Valu? Zar ti neće nedostajat onaj raj na zemlji? Sigurno se glođeš iznutra? I štošta još. Nije mi žao, odgovarala sam odrešito. I još uvijek odgovaram. Uzela sam od Vale najbolje i dala joj najbolje. Vrijeme je za druge dimenzije.
ON je bio nešto tiši. Bilo mu je drago vratit se u Split zbog djece i unuka. Ali, Vala mu je ostala duboko u duši. S njom i život kojeg je jako volio. Vuk samotnjak, izgubio je dio tog neprikosnovenog mira.
Stari je pak bio bez ijedne emocije. U zdravstvenim problemima preko glave, nije gledao gdje je. Samo da mu bude bolje. Lakše. I da sam obavezno ja uz njega.
Već prvu noć sam ga odvela na hitni urološki. Previjao se od bolova. Šest sati čekanja bez izgleda da u narednim satima dođemo uopće na red. Sutradan ujutro sam odmah nazvala privatnu ordinaciju. Uvijek je vrijedila ona stara: plati pa se rugaj. Platili smo, dobili zlata vrijednu uslugu i posve novu terapiju. Najvećim dijelom sve štima i ide puno na bolje. Starom i nama olakšalo život.
Susreti s kćerima, unukom, prijateljima, šušur i svjetla grada, to je za mene bio vatromet emocija i radosti.
Ali za kratko.
