morska iz dubina
utorak, 12.07.2022.
Morska is back (3)
Foto: Otočka
Kao da nije bilo dovoljno muke pa se do jučer zdrav zub pobunio. Otekla ko bundeva. Dobila antibiotik. Onda je krenula neviđena alergija na lijek i osip. Do noći više nije bilo milimetra di nisam izgledala ko pupurno crvena, točkasta neman. Užasno je peklo , žarilo, svrbilo. Smetalo mi hodat, sjedit, leć, disat, živit.
U tri u noći završila sam na hitnu. Najprije ja. Iza mene u obradu Stari. Kateter mu opet nije radio kako treba. Svako truckanje po makadamu mi se činilo ko ulazak u novi krug pakla. Izdržljiva do krajnjih granica boli, posustajala sam. Sve mi je pitalo izletit iz kože. Al nije se moglo.
Izdisala sam u mukama još danima. Primila desetak injekcija kortikosteroida, tablete, masti. Sporo i jedva se to povlačilo. Vratilo me fizički i u snazi duha miljama unazad.
Onda smo započeli pripremat kuću. To je tek bilo izokretanje cijelog života. Šta ostavit? Šta bacit? Šta uzet? Taman bi nešto sredila, a iza Starog lokve. Na krevetu, stolici, po podu, kauču. Peri, briši, mijenjaj. Tih dana sam se stalno pitala, jel ovo sve stvarno ili privid?
Pa sam presjekla. Idemo Za Split u nedjelju, 13.03. Do tada sve treba bit spremno za primopredaju. A ona će bit kad se realizira sve iz kupoprodajnog ugovora. Bilo je to ujedno nešto manje od mjesec dana do termina drugog poroda naše Mlađe. Htjela sam joj bit na ruku. U svemu pomoć. Jer Najslađi još nije imao ni godinu ipo.
Zar mame ne služe da ulete baš u momentima kad je potreba velika?
