morska iz dubina
ponedjeljak, 24.01.2022.
Splitski akvarel
Foto: Otočka
Ovo je moj grad. Sve sam ja u njemu, osim rođenja. Mama je to obavila u Zagrebu. Osnovna škola Ruđer Bošković. Klasična gimnazija Natko Nodilo. Pravni Fakultet. Svi poslovi koje sam mijenjala. Udala se za Spliću, rodila dvije cure, otišla u prijevremenu, postala baka. Tu je još mali krug velikih ljudi. Koji su moji prijatelji po srcu i duši. Neraskidiv savez blagoslova. U ovom gradu sam zaokruženo društveno biće. Svaki tren je ispunjen aktivnostima. Nema utapanja u zalascima sunca. Poniranja u bonace. Bivstvovanja s tišinom. Ovdje sam buka, šušur, pokret, govor. Nadasve baka jedne slatkoće postojanja.
Fali li mi Vala? Ona je sve šta grad nije. Moje najranije djetinjstvo. Svi školski praznici. Svaki slobodan dan. Mojih zadnjih sedam godina u punini. Ona je moj alter ego. I zato mi srce pumpa krv mira i nemira. Bonace i nevere. Asketizma i raskoši. Stvarnosti i snoviđenja jednog kutka planete gdje se skudrila ljepota svijeta.
Još ovaj tjedan. Pa povratak u plavu lagunu. A dalje? Dalje samo nebo zna.
