morska iz dubina
srijeda, 29.12.2021.
Nešto je trulo u....
Foto: Otočka
Kad su iscrpili sve pokušaje trudnoće i umjetne oplodnje odlučili su se za posvajanje. Dvije djevojčice od 5 i 9 godine dignute su iz udomiteljske obitelji i na Badnjak, te divne godine, došle su u grad pod Marjanom. Čekalo ih je puno ljubavi i topli dom. Na poslu smo bili ushićeni. Darovi su im preplavili kuću, a radost se izlijevala u potocima. Naša Ana je bila majka heroj.
Sa starijom je zapelo već nakon par dana. Nije razumjela obične pojmove kao sutra, prekosutra, ispod, iznad.... A onda su saznali kako im je Centar za socijalnu skrb u mjestu posvojenja zatajio da je školu pohađala po posebnom programu. Uz puno truda, muke, rada i suza skinuta je s posebnog programa i uspješno je sve odrađivala do trećeg razreda srednje škole. Kad je pubertet izvršio okupaciju, odustala je od škole, obitelji, odala se prostituciji i završila u domu otvorenog tipa na Brdima. I dalje je izbjegavala školu, izbivala danima iz Ustanove koja je o njoj trebala skrbit, da bi na kraju završila na MUP-ovim stranicama nestalih osoba. Nakon punoljetnosti, viđena je u neposrednoj blizini svoje obiteljske adrese. Smuca se i živi ko posljednji klošar. Moja Ana je u međuvremenu ostala bez muža i tako sama samcijata živi u devetom krugu pakla.
Mlađa je bila od prvog dana preslatka djevojčica. Ali prgava, divlja, konstantno nepristojna. Držalo je se uspješno pod kontrolom do puberteta. Onda se priča ponovila. Ima 15 godina i 100 sati izostanka iz škole. Rijetko dolazi doma, a kad dođe zlostavlja mamu. Ne izvršava ništa od svojih obaveza i dužnosti. Pozitivna je na anfetamine. Ana stalno obavještava policiju, koja ponekad dođe kući, izvrši uvid i obavijesni razgovor. Ukori mlađu. I kažu da to nije u njihovoj nadležnosti.
Ana je stalno u kontaktu sa školskim pedagogom, psihologom i Centrom za socijalnu skrb. Oni znaju da je kćer maloljetna. Imaju pozitivan test na narkotike iz Zavoda za javno zdravstvo. Školu ne pohađa. Danima noći vani na nepoznatim adresama. Ponekad se pojavljuje doma. Mami otvoreno priznaje da se bavi dilanjem. U više navrata je na nju digla ruku, a konstantno je s njom drska i vrijeđa je. Sve Centar zna. U proteklih nekoliko mjeseci nisu napravili ama baš NIŠTA. Ona ih i dalje svakodnevno zove jer djeteta nema noćima kući.
Danas me Ana nazvala. Grcala je u suzama i jedva dolazila do riječi. Mlađe opet nema tri dana. Molila me da joj kažem šta da radi.
Nije problem pokucat na ikoja vrata i tražit pomoć. Problem je da se uz kompetentna otvorena vrata otvori profesionalan odnos prema problemu i nešto ljudske empatije koja bi pomogla i ubrzala spašavanje jednog mladog života. Ako već nije kasno. Anin je ionako zavijen u crno.
Pranje ruku, ala Poncije Pilat, izgleda postaje zaraznije od korone.
