morska iz dubina
ponedjeljak, 25.10.2021.
Intermezzo
Foto: Otočka
Kraj listopada na pomolu. Još uvijek ručamo na teraci. Posloženi tako da svi troje gledamo u more. Bonacu. Škoj. Milijun puta dnevno zahvaljujem na ljepoti koja mi je dana uživati. Svjesna nepodrazumijevanja, svake sekunde slavim život. Glorificiram plavetni beskraj neba i bistrinu mora. Miris procvala ružmarina i lavande. Utapam se nirvanski u osamu, tišinu i odsustvo ljudi. Toliko je tiho da se čuje samo zujanje u vlastitim ušima. I toliko čarobno da se često uštipnem kako bi se osvjedočila u vlastitu budnost. Pripadanje trenu koji je sada i ovdje. I osvijestila vlastito prelivanje u eter. Koje mi se vraća stostruko. Mirom, spokojem i prihvaćanjem.
