morska iz dubina
četvrtak, 16.09.2021.
Poruka
Foto: Otočka
Bi li me primila na jedno noćenje...imam posla po otoku, procjene nekih nekretnina...neću stić sve u jedan dan, stigla je poruka od Milijane. Naravno, kakvo je to pitanje. Javi kad stižeš i ako se pogubiš zovi za navigaciju do kuće.
I tako je stigla. Moja bivša kolegica iz davne firme. Uz osmijeh na licu, vratile smo se gotovo 20 godina unazad. I pretresle sva sjećanja. Bili smo firma u usponu. Sa 60 zaposlenih. Ona vrhunska projektantica, ja voditelj općih, pravnih i kadrovskih poslova, voditelj marketinga i managementa. Obje punih ruku posla. Kao i sve ostale kolege u lancu. Bilo je divno dolazit na poslao. Boravit na poslu. I radovat se, poslije vikenda i praznika, ponovnom povratku. Puno smo radili na ljudskim odnosima. Odlazili na selo kod vlasnika. Peklo se i roštiljalo. Sviralo i pjevalo. Baš svaki rođendan se u firmi simbolično obilježavao. Htjeli smo i uspjeli izgradit zajednicu koju smo svi osjećali kao svoju.
Kad se činilo da ćemo dosegnuti samo nebo izbilo nam je dah. Srušilo snove. Ojadilo nas do boli. Tada razvikana i velebna firma, privatizirana na prepoznatljiv Cro način, pod patronatom vlasti i vlastodržaca, nije nam isplatila višemilijunski odrađen posao. Koji je i danas ukras i ljepota Splita. I tako smo krenuli silaznom putanjom. Tražiti pravo i pravdu, u politički zakulisnim igrama, bila je nemoguća misija. Gospodin X, velebne firme, bio je zaštićen ko lički medvjed. Sudski proces. Potraživanja. Otezanja. Varanja. Izbjegavanje komunikacije. Odgađanje ročišta. Sve presporo. Sve predugo. Počeli smo se osipati trbuhom za kruhom.
Gospodin X je poharao i u živo blato povukao svoju privatiziranu gigant firmu i sve svoje zaposlene.
Zbog višemilijunskih malverzacija završio je u istražnom zatvoru. Još uvijek, u hladovini svoje vile s 5 zvjezdica, brani se sa slobode. Nakon dvadeset godina proces još traje. Jer ostali akteri malverzacija i marčapija su se dobrano snašli. Susjedna država takve ne izručuje. Pa su doživotno mirni. Bogati. I sretni. Zaboravljaju pri tome onu staru poslovicu: oteto, prokleto.
A mi, firma iz bajke, zbog više sile, smo se osuli, rasuli, razišli. U zagrljaju i suzama. Kao veliki ljudi. Ostali smo u dobrim odnosima. Još uvijek si čestitamo rođendane. Pomognemo koliko tko može iz svoje domene. I duboko žalimo za utočištem u kojem smo svi željeli dočekat svoje mirovine.
Život melje mimo naših planova i želja. A mi se snalazimo kako znamo i umijemo. Uvijek i oduvijek, sve je do čovjeka. Il to jesi. Il to nisi. Uspomene na ono toplo, ljudsko, dotaknuto i ostvareno uvijek su dio žara srca.
Kažu da je pravda spora ali dostižna. Za jednu generaciju poštenih i moralnih vlasnika, za jednu generaciju ambicioznih i vrijednih aktera firme u usponu to će bit slaba utjeha. Nazad ne možemo, a u sutra moramo.
Bila je to samo jedna wats up poruka. A donijela je toliko ljepote u druženju i uspomenama.
