morska iz dubina
ponedjeljak, 23.08.2021.
Dugo, toplo ljeto
Foto: Otočka
Kod mene ko u danima full sezone. Kad sam nekad iznajmljivala.
Smjena mojih cura, njihovih prijatelja, naših prijatelja, rodbine, svojte. Pokretna traka s novim likovima stalno u pogonu. Posla ko u priči. Kuhanje, nakuhavanje, pečenje kolača, pranje posteljine, peglanje. Sve prepuno žamora, komešanja, kupanja, sunčanja, pričanja, kavenisanja. Naravno da su dobra hrana i piće najbolji motiv za okupljanje oko stola. Gdje se odvija pravi društveni život. Bez stege i kočnica. Jer ljeto je. Svima su godišnji odmori. Pa smijeha, šale i viceva ne fali.
Jesam li umorna? Jesam! Ali radosno umorna.
Volim sve koji nam dođu. Glavom mi odzvanjaju vječne mamine riječi, di čeljad nije bijesna, kuća nije tijesna. U okruženje te mudroslovije sam odrastala. I naučila da po kući bude prometno. I srdačno. A kuća u Vali je sve samo ne tijesna. Svima bi htjela dat najbolji dio sebe. I vrelog ljeta. Da ih žari u ostatku godine. Kad su u svojim radnim filmovima. Pa da ih uspomena na boravak i veselu atmosferu resetira. I potakne na naprijed. Kao i mene kad vratim film na sve njih,
Ko sunčev kolektori, skupljam sve likove, glasove, priče, dogodovštine.
Jer prebrzo dođe onaj dugi dio godine u kojem caruje tišina. I nijemost. Jer svi napuste Valu. I ostave je nama, njenim stalnim stanovnicima. Tad nalegne tišina. I rani zimski mrak. Nigdje traga životu. Civilizaciji. Ičemu. Osim raskošne i podatne prirode. Koja je moje najbolje napajanje. Utočište pogledu. I duši.
Zato uživam u ovom šušuru. Dok mi fizičke mogućnosti i korona okolnosti daju. Jer živim za sada i ovdje. Ne za tamo i poslije. Život je predivnoća. Zato je ljepota druženja zaista ljepota.
