morska iz dubina
subota, 21.08.2021.
Patologija ljudskog uma
Foto: Otočka
Di si, nazvala me susida Danka, koja je došla iz Splita u posjet svojima. Stavi kavu, dolazim.
Ja se silno obradovala. To mi je kolegica po struci. Mlađa od mene. Pametna, sposobna, snalažljiva i nadasve duhovita. S njom je uvijek raskošno veselo i nasmijano. Moje cure je obožavaju upravo zbog neodoljivog šarma komičnosti, kojim plijeni sve oko sebe. Kontam, sva razdragana, ajde neka se proveselimo.
Došla je na teracu vidno ljuta. Nije pravo ni sjela kad je krenula salva ružnoće prema mužu, inače poznaton splitskon likaru. Pas mater, ovakav, onakav, lud, opsesivan, posesivan, ljubomoran. Čista patologija. To već ionako dugo znamo. Al očito se nakupilo puno toga.
Pišat će on krv kad mu počnen sve vraćat, kaže Danka. Navila se ka da je na četverotaktni pogon. Ne staje ni dok između riječi hvata zalogaje moje orahnjače i ispija gutljaje kave. Ne dolazim do riječi. Puštam je. Temu proširuje na sinove. Pa oplela po njima. Pa po mami i tati. Bratu, nevisti, nećakinjama. Onda je proširila temu na posao. Na kojem niko ne valja. I svi rade priko nike stvari.
Ispuhala se i otišla. Ni š od šale. Od smijeha još manje. Viceva i sprdoludnje ni u primisli.
Ostavila mi težinu neprepoznatljivosti. Breme dugogodišnjeg održavanja privida sretne obitelji ostavilo je na njoj dubokog traga. Došla je do točke u kojoj se prelila. U kojoj prihvaća ostat s njim ali vraćat udarce niskosti. Potpuno bespotrebno.. Jer razvod je također za ljude. Stega crkvenog braka, kojim prihvaća trpljenje, jer šta Bog sastavi neka čovjek ne rastavi, doveo ju je u stanje prilične rastrojenosti.
Nisam uspjela s njom pričat. Jer pričala je samo ona. Otišla je jutros za Split. Jer on ne može potrpit da nije uz njega. I ako nije uz njega tko zna s kim je. I šta rade.
Sva sreća da je u prirodi sve postavljeno jin jangovski. Pa sam uzavrelu glavu, prepunu košmara, uronila u uspavanu bonacu. Koja me razbistrila i vratila na zdrave postavke. Ne treba nikada previše preturat po tuđim problemima jer onda oni postanu vlastiti.
Blaženo more. I njegova bistrina. Koja se prelila na me. Al Danka me žulja duboko u potsvijesti.
