morska iz dubina
ponedjeljak, 02.08.2021.
Sreća najveća
Foto: Otočka
Zapeklo sunce s neba. Do jedva izdržljivosti. Južina, poput užeglog fena, uskomešava zrak. Dišem ko riba na suhom. Hvatam hlad i klimatizirano. Al stalno ulazim i izlazim. Pa šok toplo-hladno još više pojačava uzavrelost. Ne kukam. Meni more tuče pod prozore.
Ipak, postoji mjesto koje zaista vrije. U kojem se zbiva vatromet emocija. Korito iz kojeg se izlijeva milina i radost. Paperjasta nježnost i mekoća. Toplina i veselje. Voljenje do beskonačnosti. Moje srce je udomilo ljepotu postojanja. Bitka i bivstvovanja. Moje srce pulsira na frekvenciji najuzvišenije dragosti.
Jer, pod borom, u dubokom hladu, dok valovi oplakuju moju otočku mrkentu, oči mi miluju zlato duše moje. Koje spava. Snom blaženstva. Okružen debelim slojem ljubavi. Ugniježden štitom emocija. U kojem svaka stanici vrišti. I raspucava se poput prskalice. I baš svaka iskrica rasplinjuje u eter riječi, volim te, srećo najveća.
