morska iz dubina
srijeda, 21.07.2021.
Moje priče i Epilog
Foto: Otočka
U zapisima "Mojih 12 apostola" iz 2012. i 2013. godine, iz vremena volontiranja u udruzi s izrazito potrebitima, izabrala sam 12 štićenika, od njih 36, koji su mi se na poseban način uvukli u krvotok i srce. Prvih šest priča na blogu su lakši slučajevi. Ostalih šest su teški do ljudskih krajnosti, neprepoznatljivosti, emocionalne neizdržljivosti i stoga ih neću objaviti. Izostavila sam Krešu, Denisa, Duškicu, Slavicu, Nadu i Branka. Izostavila u postovima, ali itekako žive u meni jer su mi na izvjestan način, svaki od njih ponaosob, obilježili dalji tok života. Hvala vam svima koji ste u ovim objavama bili sa mnom i sa svima njima.
Epilog
Krenuh na put s ljudskom sumnjom, a stigoh, netrepnuvši, na božansko odredište Ljubavgrada.
Tako lako, tako vilinski lepršavo, tako nestvarno stvarno, usidrih se u epicentru svekolikog bitka. I tako postah ispunjena, do posljednje pore svog bića, sveprožimajućom spoznajom o smislenosti svega što je. Neviđenom milošću probuđena, ispunjena, definirana i usmjerena ka Jednoti postojanja, u vječnom savezu čovjeka i Neba, uselih se u ljubavni Zvjezdograd. I tako postadoh sustanar u domu Ljubavi, vrhovne vladarice svega što jest, što bijaše i bit će.
Nikad više u sumnji, nikad više ograničena u beskonačnosti, nikad više skudrena u tolikoj podatnosti, nikad više ona ja, od nekad, nikad više ona ista. Novorođena, na novoj adresi prebivališta, ponizno zahvalna na moćnoj milosti koja me takvom silinom prigrlila, zakrilila, opčinila, osvojila..
Nebeski moj, koliko li samo ljubim i bezuvjetno volim! Bezgranična Ti hvala na Putu Samaritanca, na Putu u kojem si mi se tako otvoreno objavio, obavio me, prigrlio.
Svjedočim to svojim životom.
